Arhiva u kategoriji 'Zanimljivosti'

Panoramio

stagalj.jpgPosljednjih tjedana i mjeseci i previše internet-prometa, a i vremena trošim na Google Earth i Panoramio. Mislim da mi niti godina dana ne bi bila dovoljna za pokriti sve potrebe moje znatiželje - Bajkalsko jezero, Bora-Bora, Havaji, Ognjena zemlja i još barem 50 drugih lokacija. Sve što sam kao klinac gledao u atlasima i knjigama, sada je dostupno barem virtualno, kad već nije u stvarnosti. Jest, možda se gubi draž što nestaje maštanje o svim tim mjestima, no kadrovi ulovljeni fotoaparatom zaista su impresivni.

Ova fotografija me podsjetila na vrijeme dok sam bio klinac - osnovna škola i nadnaravno-halucinirajuća pripovijetka Čardak ni na nebu, ni na zemlji. Bila je to priča koja je u očima učiteljice bila neopisivo važna, iako mi je i dan-danas nejasno zašto je to tako bilo.

Klikom na fotografiju lijevo, otvara se pop-up prozor s većom varijantom (1600×1200). Ovaj trenutak zabilježio je Kyryl, blizu Odese u Ukrajini (foto na Panoramio).

Pošto kila?

kilogram.JPGJoš prije nekih desetak godina razgovarao sam s jednim inženjerom, koji mi je postavio nekoliko pitanja za razmišljanje. Jedno od tih pitanja bilo je i “Koliko košta kilogram automobila?

Zamislio sam se, uzeo neku generalnu cijenu prosječnog auta (složili smo se da je to tada bilo oko 20 tisuća DEM), a automobil je prosječno težio tonu, odnosno tisuću kilograma. Dakle, kilogram automobila bio je 20 DEM (tada sam smatrao neočekivano malo - a i danas se zamislim nad tom cijenom). Naravno, pretpostavke su bile više ili manje netočne, no cijena kilograma automobila zasigurno je upadala u područje od 15 do 30 DEM.

Današnji je prosječni automobil nešto skuplji i ima veću masu - cijena mu je nekih 15 do 20 tisuća eura, a masa mu je narasla na otprilie 1,3 tone. Dakle, po novoj je računici kilogram automobila između 10 i 20 eura - u našoj valuti to je u razredu cijena od 70 do 160 kuna. Naravno, postoje i iznimke gdje će automobil koštati više od stotinu eura po kilogramu, ali to su već vrhunski automobili i ne baš svakodnevna investicija čak i za one koji imaju platinaste kreditne kartice.

Proizlazi da tada automobil, čak i u ekstremnim slučajevima, košta manje no, primjerice, boca nešto boljeg šampanjca (kojeg je u boci 0,75 litara - nezanemarivo manje od kilograma). Običan automobil vrijedi po kilogramu manje i od obične boce, ne baš pretjerano dobrog vina.

Najobičniji odjevni predmet poput košulje ili traperica (naravno, nisu neka marka) neusporedivo su skuplje po kilogramu čak i od skupljih automobila. Mislim da ne treba ni spominjati da je automobil jedan od najkompleksnijih proizvoda uopće. Jednom prilikom sam na fakultetskom predavanju čuo podatak da će jedan proizveden automobil u svom životnom vijeku zaposliti 9 ljudi.

Stoji i činjenica da su dijelovi za automobil izrazito skupi i da se među njima mogu naći itekako visoke cijene po kilogramu. Kutija cigareta, odjeća, novine, kava i još nebrojeno mnogo predmeta skuplje je po kilogramu od automobila.

Nekako se uvijek toga sjetim kad vidim cijene badema, bućinih ili tikvinih koštica i još ponekog ne-tako-egzotičnog voća/povrća, koja često odu i preko stotinu kuna za kilogram…

fotografija: (c) dkimages

Koji je broj lijep, koji je normalan, a koji je čudan?

Osnovni tekst nastao je 2005.

Nekako je uobičajeno da su brojevi koji završavaju s 5 ili 0 pravilni, jasno određeni i često se prilikom nabacivanja brojeva najmanje biraju takvi, iz razloga što djeluju preuredno, previše namješteno. Krivac tomu jest svakako brojevni sustav, i to decimalni sustav koji se najviše koristi u praksi. U svojoj osnovi, računala koriste binarni sustav, a nakon toga odmah ide heksadecimalni, koji unosi potpuni kaos u ljudsko razmišljanje i teško im je predočiti da se broj 255 piše kao FF. Naravno, ovo nisu jedini brojevni sustavi – praktički, svatko od nas bi mogao izmisliti vlastiti i tvrditi da je on najbolji.

No, sve na svijetu nije baš podređeno decimalnom sustavu. Tako je bilježenje vremena organizirano u sustavu koji nesvjesno svakodnevno koristimo, ne znajući ni da postoji. To je duodecimalni sustav, gdje je osnova broj 12, a ne broj 10. Brojevi se zapisuju ovako 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, A, B, 10. Dakle, A=10 u decimalnom, B=11 u decimalnom i 10=12 u decimalnom.

Tako je i godina organizirana - 12 mjeseci po 30 dana = 360 dana. Sad, zbog nesavršenosti vrtnje Zemlje oko Sunca, kolebanja i druhoh razloga, imamo 365 ili 366 dana. Ali bit je da je osnova opet - 12. Imamo i 12 zodijačkih znakova. U kineskom horoskopu je takodjer 12 “znakova”. Vrlo vjerojatno uzrok pojavi broja 12 jest 12 pojava punog mjeseca u jednoj godini (npr. još u starom Egiptu bio je poznat pojam godine). Imamo i tucet - 12 komada. I gros - to je 12 tuceta. I tipografski je sustav (osnovni mjerni sustav koji se koristi u tisku, normiran) baziran na duodecimalnoj podjeli, odnosno 12 točaka (ili pt, koje često birate u Office-u ili nečemu sličnom kad pišete tekst) predstavlja 1 cicero. Kao simpatičnu koincidenciju. pogledajte i na svoje telefone, tj. mobitele - svaki ima barem 12 tipki koje možete pritisnuti (brojevi 0-9, * i #). Ukazano mi je da je i 12 apostola, 12 zvijezda na zastavi EU i sl.

Prozaično govoreći, broj 12 vrlo lako je podijeliti napola, na trećine, na četvrtine i šestine (faktori broja 12 jesu 2, 3, 4, 6). Kod broja 10 imamo samo polovine i petine (faktori su samo 2 i 5). Zbog toga je duodecimalan sustav zauzeo mjesto u mnogim kulturama, upravo zbog vrlo praktičnog i lakog dijeljenja „napamet“, koje je bilo korisno u čitavom nizu aktivnosti - podjela zemlje, primjerice.

Iako mnogi smatraju da je decimalni sustav savršen, često to nije tako. Primjerice ⅓ nemoguće je zapisati kao konačan broj, nego samo kao konačnu približnu vrijednost – primjerice 0.33333333333333333333333. Numerički, računalu je to manje bitno, jer računalo ionako pamti konačan broj znamenaka (za računalo ne postoje takvi brojevi koji se nazivaju iracionalnima). Postoji još dosta primjera: od korijena raznih brojeva do broja pi i sl.

Postoji i Duodecimalno društvo Amerike (Dozenal Society of America), a profesor Alexander Craig Atkin napisao je i članak The Case Against Decimalisation (PDF), koji se prilično zalagao za češće korištenje i učenje duodecimalnog sustava.

Naravno, napraviti radikalnu promjenu u današnjem je vremenu nemoguće, no potencijal duodecimalnog sustava svakako postoji, iako mu se može predbaciti da naočigled nije toliko efikasan u računanju i s velikim i malim brojevima. No, računanje ionako većini ljudi predstavlja problem; nemali broj puta, kada je trebalo zbrojiti nekoliko računa u kafiću, računao sam ja, a ne netko iz društva ili konobar…