Category: Zabava
Loto ovih nekoliko prošlih tjedana zaista izlazi iza svakog ugla – redovi pred uplatnim mjestima, vijest u informativnim emisijama, rasprave po forumima, kombinacije, namještaljke, sretni brojevi, numerologija… Razloga je više nego dovoljno – 40 i više milijuna potpuno neoporezivih kuna. Za dobitni bi listić mnogi poduzetnici u HR dali ili napravili štošta jer nema boljeg načina za pranje nakupljenog prljavog novca. Bolje nego i famozne praonice u kojima je navodno i čitav postupak osmišljen, pokrenut i proveden u djelo.
Realno, u nas je mnoštvo igara na sreću. Kladionica ima na svakom koraku unatoč tomu što nisu baš superuspješne (od 5 milijardi kuna prihoda kladionice isplate oko 4 milijarde; uzme li se u obzir da kladionice plaćaju porez na prihodovani novac, a ne na profit, dolazi se do toga da uz malo vještije igrače nije baš lako pobrati velike profite). Mnogi ljudi ostave “pola plaće” na Keno, instantice i što već ne (svjedočenje zaposlenice jedne od poslovnica HL). Automat-klubovi su isto prilično rasprostranjeni i dobro posjećeni. Hazarderi smo, nema što, ali uvijek gdje ne treba (šifra: utakmica s Ukrajinom u Harkivu i u Zagrebu).
Vjerojatnost za pogoditi 7 od 39 brojeva i nije baš neka: iznosi 1:15,380.937 (slovima: jedan naprama petnaest milijuna tristo i osamdeset tisuća devetsto trideset i sedam). Grubo rečeno, svaki stanovnik Hrvatske trebao bi uplatiti više od 3 različite kombinacije od svih ostalih i jedan bi zasigurno bio pobjednik. Gledam najavu sljedećeg kola koje se igra 10.6.2009.; za “običnu sedmicu” jackpot je 15,500.000 kuna – dakle, ako bi netko uspio uplatiti sve kombinacije (1 kombinacija košta 1 kunu) zaradio bi oko 120 000 kuna (sjajan profit od 0,8%). Glavni jackpot odnosno super-sedmica je još toliko daleko, odnosno HL je dodavanjem izvlačenja A ili B srušila vjerojatnost za dobitak napola, odnosno udvostručila je broj mogućih kombinacija (fiktivni bi igrač morao uplatiti 15,380.937 kombinacija s A i isto toliko s B). Želi li fiktivni igrač uplatiti sve moguće kombinacije, mora potrošiti 30,761.874 kune na sve kombinacije s A i B i u slučaju da igra 10 kombinacija po listiću, mora uplatiti još oko 3,1 milijun za dodatne igre, što u odnosu na jackpot od 42 milijuna za super-sedmicu već nosi profit od 9 milijuna kuna! No, ovdje dolazi do praktičnih problema provedbe plana: gdje naći legitimno 33 milijuna kuna keša, 3 milijuna listića, osigurati popunjavanje svih listića različitim kombinacijama bez ponavljanja… Čini mi se da bi onaj tko bi u nekom nemogućem poravnanju planeta to uspio puno prije i bezbolnije našao način da uloženih 33 milijuna pretvori u 333 milijuna kuna, a ne “samo” 9.
Iskreno, i ja sam jednom odigrao, pogodivši 4 broja ukupno u 5 kombinacija. Jednom prilikom boravio sam u Kanadi gdje je moja bliska rođakinja pogodila “peticu” u igri 6 od 45 (ili 39, ne sjećam se više) i osvojila – 22oo kanadskih dolara. Petica je bila vrlo izdašna, 4 milijuna dolara, ali dobitak je podijelilo skoro dvije tisuće igrača! I u slučaju da se kod nas super-sedmica izvuče, mislim da bi bilo puno lakše “frizirati” broj dobitnika nego namještati kuglice, aparate, javne i ine bilježnike… Možda sam potpuno u krivu jer ne poznajem sistem kontrola i rada, ali dobri su novci u igri pa se ne bih ničemu odveć čudio. Jeftine prijevare s težinama i sličnim previše su vašarske i cirkusantske i već bi neka ptičica propjevala za tiražne dnevne i tjedne listove. Sistemske namještaljke su puno suptilinije. Zapitajte se koliko dobitnika lota (i ne samo lota, dobitnika nagradnih igara uopće) poznajete? Naime, uz toliku ogromnu količinu nagradnih igara s nevjerojatno dugim listama nagrada i dobitnika, statistički morate poznavati barem 2o-30 dobitnika. Osobno poznajem 1 stalnog dobitnika kojem brat ili sestra često “donesu sreću” pa čovjek putuje, ide na utakmice i sl.
Ponovno me pritisnuo posao s nemogućim rokovima, ali već sam toliko navikao na presing da mi je praktično svejedno – nadam se samo da će u vremenu od godine dana jedan zaista velik projekt biti realiziran kako treba.
Do tad će biti još sličnih točaka ovima:
- Anthony Bourdain napisao je nastavak svoje uspješnice “Dosje kuhinja” pod imenom “U potrazi za savršenim jelom” – sjajna knjiga, čovjek je upravo brutalno realan (iako vjerujem da mu netko obilato pomaže u pisanju), ali čini se kako jedan kuhar kojem je glavna preokupacija pretvaranje svega i svačega što raste i nastaje na ovom svijetu u nešto jestivo – uz pomoć noževa, vatre, topline, hladnoće… Uz toliko svakodnevnih ekstrema niti ne može se imati neki ružičasti pogled na svijet
- u posljednje vrijeme često posjećujem kino – nakon novog Batmana, po povratku sa Špancirfesta u subotu navratio sam na pretpremijeru Mamma mia – i film je zaista jako dobar, prava razbibriga bez pretjeranog kompliciranja – jednostavno, zabavno i pravi praznik za ljubitelje Abba-e. Mislim da se je teško oteti težnji pjevušenja tokom filma jer su u igri svih hitovi švedskog kvarteta – Dancing Queen, Mamma mia, Money, money, money, I have a dream… Volio bih vidjeti i mjuzikl – nadam se kako će biti prilike za pogledati istu.
- ne mogu se načuditi zašto ljudi u imena datoteka vole stavljati novo, konačno, finalno i sl. Neki dan morao sam održati kratki monolog zašto je to jako loše, a dobio sam repliku kako nepotrebno kompliciram. Možda da, ali zbog nečije nonšalancije otprije godinu dana danas još uvijek hvatam konce u poslu s početka priče…
Jučer je RTL televizija ponosno na svom teletekstu na stranici 150 objavila kako započinje s emitiranjem putem IP televizije našeg (?) najvećeg telekom-operatera (vijest na stranicama RTL televizije). Sama vijest bila je na naslovnici teleteksta, a i na naslovnici web-stranice (vjerojatno je bila i u vijestima), a Index je prenio kako je sinoć bila i velika zabava (igranka, parti, ivent ili kako se već takav događaj etiketira) povodom uvođenja tog, citiram:
…prvog ekskluzivnog programa od generalnog interesa na našem području, kojim je RTL Televizija napravila velik iskorak u svijetu tehnološkog napretka i digitalizacije te učvrstila vodeću poziciju u stvaranju medijskih trendova.
Netko dobrohotan i optimističan rekao bi kako zaista moglo nešto biti od te priče. Nakon nekih pojašnjavanja pročitanih s PR predložaka dolazi i srž vijesti:
Tako već od četvrtka na 6. kanalu MAXtv-a još jednom možemo pogledati već viđene, omiljene televizijske sadržaje, nadoknaditi propušteno, ali i uživati u premijernim filmskim naslovima. Novi kanal emitirat će program raznolikog sadržaja, sukladno standardnoj programskoj shemi, poput RTL-ovih kultnih projekata: Bibinog svijeta, Policijske patrole, Dvornikovih, Mijenjam ženu, Mjenjačnice, Sanje, Večere za 5 i Koledžicom po svijetu.
Zaista, vodeći ljudi RTL-a Hrvatska zaista svoje gledateljstvo drže za kompletne idiote. Redom:
- već viđeni i omiljeni sadržaji? Dadilja po deseti put, kao i Bračne vode, čuvene njemačke trash-serije, CSI franšize bez reda i pameti (prikazivanje CSI:NY zbunilo bi i najlojalnijeg fana tog serijala; prvo se započne sa emitiranjem 3. sezone, u pola ju se prekine, pa se počne od prve sezone i nakon toga slijedi nastavak 3. sezone u jesenskoj shemi, naravno, bez ikakve obavijesti ili sl.; CSI:Miami ne treba ni spominjati, kao ni CSI)
- standardna programska shema? Dakle, Zabranjena ljubav, Big Brother, Exploziv i ostale (polu)licencne emisije plus nabrojane beskrajne reprize. Ima li uopće RTL kakvu drugu shemu??
- Knjazovi projekti zaista strše među kultnima, čovjeku treba dati novaca koliko traži; klasik televizije i na HRT-u nekoga treba staviti na doživotno prebrojavanje kamenčića na obali Jaruna jer pustiti takvog čovjeka konkurenciji može samo potpuna neznalica i nepismen čovjek (a propos HRT-a, i oni su se pridružili poskupljenju pa je sad njihov harač 73,00 kune, od kojih dio ide polupospanom sportskom komentatoru koji je svoj TV posao zamijenio sa sjedenjem pred kaučem u polusnu s pivom u ruci dok je na tv-u nogomet)
Slažem se, RTL je komercijalna televizija koju se lakoćom da izbjeći, ali što je previše – previše je. Zanimala bi me osnova na kojoj je ta televizija dobila nacionalnu koncesiju. Vjerojatno je ta komisija imala drukčije kriterije. Očito, RTL-aše jako boli što im HRT ugraba reklamni kolač, pa moraju naći nove minute za oglašivače. Čovjek i istrpi reklame, dokle god je program pošten. No, kad se prema programu odnosi kao prema nečemu što popunjava prostor između reklama – ne treba dalje trošiti riječi…
Prije nekih 6, 7 godina nabavio sam prvu verziju iMaca, računala koje je imalo monitor i sve ostale komponente u jednom kućištu i koje je bilo pravi pravcati P’n'P – tipkovnicu i miša spojiti u USB na kućištu, kućište na 220V i to je bilo to. Nedugo potom, pojavile su se glasine o mp3 playeru zvanom iPod – apple.com bio mi je početna stranica – i praktično sam se na njeg navukao prije nego što je uopće postojao.
Uštedio sam nešto, malo su mi i pomogli i nabavio sam najjeftiniju verziju – 5 GB (tj 4.7 GB). Uslijedila je instalacija iTunes-a i prebacivanje kolekcije CD-a u mp3 format, sređivanje id3 tagova i transfer u player preko FireWire kabela. Jedina mana bila mu je velika osjetljivost na hladnoću i nerijetko mi se znao smrznuti (doslovno!) zimi ujutro kada sam išao na faks.
Dodaci u HR nisu baš bili nešto dostupni, a iPod se mogao nabaviti samo kod trgovaca računalima – tek nekoliko godina kasnije počeo ga je prodavati Algoritam, pa tek onda i svi ostali. Danas ga se bez problema može kupiti u svakom trgovačkom centru, a prije toga ga se temeljito može isprepipati što je prije 3-4 godine bila znanstvena fantastika. O dodacima ne treba ni pričati, to je isto kasnilo poprilično. Prvoj generaciji dosta je problematična bila i baterija čiji je kapacitet brzo padao s 10 sati na nekih 5-6 sati sviranja. Slušalice su vrhunske i moje i dan-danas rade besprijekorno, iako je pukla izolacija na žicama na izlazima iz slušalica – to sam redovito krpao na razne načine. Podržana je bila i nadogradnja firmware-a, naravno. Praktično sam prestao slušati glazbu na bilo koji način osim na iPod i svuda sam ga nosio sa sobom.
Danas je situacija poprilično drukčija – obitelj iPod ima četiri člana (nano, shuffle, classic i touch). U jeku iPhone manije, pojavio se iPod Touch, iPhone bez mobitel-telefon dijela. Iako sam htio nabaviti novi Apple-ov player, jer je stari već pomalo na izdisaju, nekako sam odolijevao sve dok mi nije Touch dospio u ruke. Pisati neke hvalospjeve zaista je pretjerano, ali zaista se moram složiti s onima koji kažu da postoje mp3 playeri na jednoj i iPod na drugoj strani…
Posljednji komentari