Arhiva u kategoriji 'Politika'

Uj-fuj, izjava tjedna, mjeseca, godine…

Osobno volim poslušati 101, posebice ujutro kada se vozim na posao.

Poznato je da 101 voli osobu predsjednika države. No, nakon, po mom mišljenju (i koliko sam vidio po ostalim medijima, ne samo mom) u najblažu ruku potpuno neprimjerenu rečenicu predsjedniku države (smatram da se uloga građanina ove države i predsjednika ne može nikako u potpunosti poistovjetiti, koliko god S.M. to želio) baš me zanima reakcija tog radija – u današnjim vijestima su ga doslovno citirali, bez popratnih komentara koji često teku kao bujica kad se radi o stranama i osobama s kojima se 101 ne slaže…

Primjerice, svaka se riječ M.B.-a i I.S.-a dobrano secira, dok S.M. ima blagonaklonost – prava odlika nezavisnog i nepristranog radija, nema što.

Očito, zrna licemjerja prisutna su posvuda…

VN:F [1.8.4_1055]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)

Operacija “Index” (ili “Indeks”)

Mala plava knjižica ovih dana doživljava svojih Warholovskih 15 minuta slave – iako, praktično gledajući, u ovom slučaju indeks je zamijenio plavu ili bijelu kovertu, a primarna mu je uloga stavljena na stranu. Inače, indeks se na kraju priče dobiva natrag, za uspomenu i dugo sjećanje, jer bolje “pamti” vrijeme studiranja (potpisi, ocjene, upisi godine, divljenje, prebrojavanje ispita…). Osobno sam svoj indeks prelistao desetak puta prije nego sam prijavio diplomski – da se slučajno nije potkrao neki nepoloženi ispit (bilo ih je negdje 58, pa se svašta moglo dogoditi).

Inače, bio sam zaposlen na jednom fakultetu na kojem je navodno uhićena jedna osoba u sklopu ove (antikorupcijske) akcije (je li antikorupcijska borba nešto što se manifestira sporadičnim akcijama ili nešto što stalno traje?) – sjećam se da sam u više navrata razgovarao s profesorima i kolegama asistentima tko bi mogao primati novac za ocjene na ispitima. Praktično se nikad nije čulo da netko prima novac (a takvo što vrlo brzo postaje javna tajna) jer moj fakultet nije za karijeriste i njima slične, za to su ipak neki drugi.

Često se pričalo o tome kako su ocjene dijeljene i davane na svakojake načne i po različitim kriterijima, od međugeneracijskih dugovanja (njegov je djed zadužio i utemeljio pola faksa i predavao je polovici današnjih profesora, pa se vraća dio duga) do prijateljstava studenti-asistenti-profesori (tenis, jedrenje, kava i sl.). No, te su priče uvijek počinjale negdje tamo u 7. semestru – dakle, debelo nakon sita i rešeta prve dvije godine gdje apsolutno nikad nije bilo glasa o tome da se negdje može dobiti kakva dvojka ili trojka za određeni ekvivalent u konvertibilnoj valuti. Osobno, znam vrlo dobro nekoliko ljudi koji su imali vrlo zanimljivu fakultetsku karijeru, a da nisu dali niti jednu kunu ili euro za svoje, nazovimo ih, uspjehe. Je li to korupcija?

Možda jest, ali dokazati ju u našem društvu graničilo bi s apsurdom. Ti su se ljudi dobro snašli ili kako moj dobar prijatelj kaže - “prilike beru jagode”. U svojoj srži, ti ljudi pokazuju stanje društva u nas – svi su moralne vertikale, stupovi poštenja, a prijevare te čekaju na svakom koraku – od kafića i trgovina do fakulteta i posla. Valjda je u ljudskoj prirodi da su svi spremni na male prijevare, no gdje prestaju te “male” i počinju “velike” prijevare?

Osobno sam podmitio policajca – u svom jedinom prometnom prekršaju u vozačkoj karijeri (koja traje desetak godina). Prebrzo sam vozio – i nakon zaustavljanja nisam se bunio, žalio, plakao i sl. već sam odmah htio platiti kaznu jer sam zaista žurio. Rekao sam policajcu neka izračuna kaznu i da bih je ja odmah platio, ali to nije bilo moguće (to je bilo prije 6-7 godina, prije svih ovih zakona s drakonskim kaznama). Dogovorili smo se da platim pola kazne za nevezani pojas ili nešto slično. Dakle, i ja spadam među one koji su sudjelovali ili sudjeluju u korupciji…

VN:F [1.8.4_1055]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)

Neuspjeh peticije – ništa od referenduma

Ovaj vikend obilježila su, izuzev sportskih uspjeha naših plivača, dva događaja koja su uključivala priličan broj ljudi – prvi je dakako sindikalni prosvjed na kojem su vođe izvikivale standardne parole, a bez neke velike, konkretne i prije svega racionalne poruke, odnosno zaključka (osobno mislim kako je tu bilo ponajviše satire, cinizma, sarkazma i jada ljudi koji moraju živjeti s manje od 2000 kuna mjesečno) te svojevrsna propast peticije kojom se pokušalo izboriti referendum o pristupanju NATO-u.

Ta je peticija pokazala kako je prilično malen broj ljudi u nas spreman na neke konkretne poteze – 150 000 potpisa generalno nije malen broj, ali to je niti 5% punoljetnih u nas, što bi sa aspekta izbora značilo da “stranka za referendum o NATO-u” ne bi prošla na parlamentarnim izborima. Posljednjih se mjeseci priča kako 40% ispitanika ne podržava pristup Hrvatske NATO-u – gdje su danas ti protivnici?

Općenito, ova peticija u sebi implicira jednu bitnu činjenicu, po mom mišljenju, a ta je da kad se radi o idejama, metodama, načinima, vođenju i sličnom u Hrvatskoj ćete naći barem 2-3 milijuna ljudi koji smatraju kako su vrlo sposbni i pametni, no kada treba realizirati i materijalizirati svu tu pamet – naglo sve pada u vodu i sve praktično ostaje na šačici hrabrih (ludih?) – entuzijazam i trud uloženi u ovu peticiju zaista su pohvalni. Očito, organizatori su previdjeli kako ljudi u nas još uvijek prilično važu oko toga što će poduprijeti – najčešće nisu nizašto, ali vrlo dobro znaju protiv čega su, sve dokjavno ne trebaju stati iza toga.

Šteta, jedna dobra inicijativa propala je zbog velike tromosti onih koji su trebali dati svoj potpis. Je li diskrepancija između statistika potpore ulasku u NATO i potpore referendumu slučajno (pre)velika ili ne – teško je objektivno presuditi. Još nešto što se “poskrivečki” provlači jest to da ljudi imaju puno bitnijih problema od opredijeljenja za NATO.

Jasan stav nešto je što prilično nedostaje u gotovo svakoj pori našeg društva – duboko vjerujem kako naši “pregovarači” u pregovore s EU ulaze bez ikakvog početnog stajališta, odnosno jasnog stava što žele i na što su spremni pristati. Teško je očekivati nešto više na pojedninačnoj razini kad niti na ukupnoj tog jednostavno – nema.

VN:F [1.8.4_1055]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)

“Websterovo pravilo”

Ovih dana u medijima je ponovno aktualiziran odlazak Luke Modrića iz Dinama; on sam je najavio kako na ljeto nitko neće moći spriječiti njegov odlazak (a samim time i dobar priljev novca u klub i okolicu ukoliko Modrić dobro odigra EP u Švi/Aus).

Kako su prenijele tiskovine i portali, povuklo se i pitanje Websterova pravila, odnosno jedne odluke Arbitražnog sportskog suda (CAS) koja u suštini daje pravo za igraču Andyu Websteru, koji je uslijed neslaganja i nepotpisivanja novog ugovora s Heartsom jednostrano prekinuo ugovor i potpisao za Wigan Athletic, a prije toga je za Hearts nastupao 5 godina. Po tumačenju Websterovih odvjetnika, članak 17 u FIFA-inom Pravilniku o statusu i transferima igrača obvezao je Webstera na plaćanje kompenzacije klubu, ali samo u iznosu plaće koje je trebao dobiti do kraja ugovora. FIFA je osporila postupak, kaznivši ga s 625 000 funti kazne i dvije utakmice neigranja. No, CAS je donio odluku kako igrač ne treba platiti traženi iznos, već samo 150 000 funti koliko bi iznosila igračeva ukupna plaća do kraja ugovora.

Ono što implicira ovakva odluka jest mogućnost da igrač otkupi svoj ugovor prije isteka, no ima nekoliko stvari kojima su se vodili pravnici sa SAS-a, a to su:

  • Hearts je tražio 4,6 milijuna funti zbog prekida ugovora plus 4 milijuna odštete jer je izgubio mogućnost prodaje igrača zbog jednostranosti prekida, no Webster je u klub došao za samo 75 tisuća funti, pa je sud zaključio kako je taj trošak amortiziran i kako bi plaćanje prvobitnh kazni dovelo do oštećivanja i nepravednog bogaćenja (to se kosi s zakonima EU na kojima FIFA-in pravilnik funkcionira)
  • sud je zbog toga uzeo kao osnovu odštete preostala primanja igrača koja mu imaju biti isplaćena na ime ugovora – igrač je ipak ispunio sve ugovorne obveze i za to je bio plaćen, a Training Compensation kojeg propisuje aneks 4 pravilnika nije primjenjiv jer je Webster u doba prekida imao 24 godine, odnosno 25. rođendan bio mu je u sezoni u kojoj je raskinuo ugovor (ta kompenzacija plaća se za igrača koji je navršio/će navršiti max 23 godine u sezoni u kojoj je raskinuo ugovor i određuje se na osnovu nekoliko uvjeta)

Ovaj slučaj pomalo je zamršen i treba ispratiti nekoliko dokumenata, pa tko ima volje i vremena neka pročita:

  1. Pravilnik o statusu i transferima igrača (FIFA-in službeni pravilnik, obratiti pozornost na članak 17 i aneks 4)
  2. Odluka arbitražnog suda (sa službene stranice)
  3. O Andyu Websteru na Wikipedii

Kakve to veze ima s Lukom Modrićem? Ovih se dana zakotrljala priča kako bi mogao iskoristiti upravo Websterovo pravilo kao presedan i otići tako što bi platio samo preostalu svotu iz ugovora koja je desetak puta manja no iznos koji se očekuje na ime Modrićeve odštete. Zoran Mamić je na upit oko primjene tog pravnog presedana praktično odmahnuo rukom rekavši:

Znamo za Websterovo pravilo, ali nemamo razloga za brigu. Nije to baš tako jednostavno kako izgleda na papiru, pa mi je uopće bez veze o tome pričati.

I ima pravo, jer članak 17 nikako ne sugerira kada igrač može napustiti klub, odnosno otkupiti svoj ugovor, već taj članak govori o svim potrebnim kompenzacijama, koje nisu strogo određene, već se poziva na neke općenite odredbe i na zakon zemlje u kojoj je ugovor potpisan, kao i na odredbe tog ugovora. Kako je Dinamo udruga građana, a ugovor Dinamo-Modrić tajna, praktično je nemoguće utvrditi je li “presedan Webster” uopće primjenjiv na ovaj slučaj – jer usklađivanje FIFA-inih zahtjeva s zakonima koji važe u nas, na koje se ugovor poziva i koji su jači od FIFA-inih pravilnika dovodi do prilične pravne zavrzlame koja je i na kraju rezultirala slučajem Webster i koji se iz istih razloga i naziva presedanom. Ovdje bi se morao platiti i training compensation, jer će Luka Modrić imati 23. rođendan tek u narednoj sezoni (rođen je 9.9.1985.), da ne spominjem i ostale odštete koje bi Dinamo kao nogometni klub (?) mogao tražiti uz nadoknadu plaća za preostalo trajanje ugovora.

Praktično govoreći, iako sam nisam baš nikakav pravnik, tek bi vrlo dobar, dapače, odličan pravnik u ovome mogao iznaći rješenje za Modrića da ode “praktično neokrznut” iz Dinama, no to mi se u ovom trenutku ne čini odveć moguće jer bi komplikacije s pravilnicima i zakonima mogle potrajati prilično dugo, što nikome nije u interesu. Naime, braća Mamić su očito imala vrhunsko pravno savjetovanje jer svaka je akcija u Dinamu napravljena nakon temeljitih provjera zakona i praktično se ne može nikoga pritisnuti zbog eventualnih prijestupa jer istih niti – nema! Jest, nekome se može učiniti kako je tu puno nepoštenja, no pravo, poštenje i pravda nisu istoznačnice, čak nisu ni riječi koje opisuju slične stvari. Povrh svega, vrlo je malo rupa koje bi se uopće mogle iskoristiti!

Čini se kako se i vrlo ugledni Times malo zaletio (čiju je i priču prenio net.hr) i kako nije baš temeljito iščitao sve pravilnike. Naime, odluka suda CAF u Laussanei donijela je tek rješenje spora koji još nije ušao u pravilnik. Modrić bi, eventualno, tek mogao ući u konflikt s klubom i njegovim vodstvom, pa bi nakon “nestanka povjerenja” i “namjera u produženje ugovora” i pozivanja na spomenuti presedan moglo doći do ishoda sličnog kao kod Andya Webstera – no, to bi moglo potrajati i godinu-dvije, a Andyu nakon odlaska iz Heartsa baš i ne cvjetaju ruže – uglavnom je ozlijeđen i ne igra previše, a jedno vrijeme je bio i na posudbi u ne baš cijenjenoj američkoj MLS ligi.

VN:F [1.8.4_1055]
Rating: 7.0/7 (1 vote cast)