Category: Građevine

Novi zagrebački stadion

October 31st, 2007 · linus.broj.dva · Građevine, Politika, Sport 6 comments - Tags: , ,

Jučer sam u autu, po povratku s posla, slušao sam dio emisije Radio-ring na Radiju 101, a gosti su bili Ante Stojan (tehnički direktor IGH) i Damir Vrbanović (direktor u NK Dinamo, uz još poneku funkciju u UEFA-i i prethodnik Igora Štimca na mjestu predsjednika Udruge prvoligaša).

Tema je naravno bila što napraviti sa stadionom na kojem trenutno igra NK Dinamo (stadion je gradski, a Dinamo dobiva novac od grada pomoću kojeg ga održava). Ante Stojan izjavio je kako bi novi stadion koštao oko 160 milijuna €, no nisam baš uspio čuti što točno ulazi u tu cijenu (jesu li uključeni troškovi kompletnog opremanja i sl., makar je Ante Stojan spomenuo kako to nije konačna cijena i da u nju nije sve uključeno što se tiče opremanja). Kapacitet bi mu bio nekih 55 do 60 000, no nejasno je bi li za tu cijenu kao krajnju ispunio sve zahtjeve koje UEFA propisuje da bi stadion bio Elite statusa, ako ne barem razine 3 jer se ispod za tu cijenu jednostavno ne isplati ići (Elite stadion jedini može ugostiti finale Lige prvaka ili Europskog prvenstva). Isti je čovjek spomenuo kako je cijena po sjedalu stadiona približna kod svih izgrađenih u posljednje vrijeme u Europi (posljednjih desetak godina). Dakle, novi bi stadion imao cijenu od gotovo 2700€ po sjedećem mjestu, u slučaju max navedenog kapaciteta.

Pokušao sam pronaći cijene nekih od tih novoizgrađenih stadiona (koliko su relevantne, ne znam, no na većem broju stranica cijene su slične, pa se mogu uzeti kao oslonac):

  • Stade de France, 3600 EUR/sjedalo (285M EUR, 80 000 sjedala)
  • Olimpijski stadion u Ateni, renoviran za 260M EUR, 71 000 sjedala – 3700 EUR/sjedalo (plus još troškovi gradnje)
  • Veltins Arena – Auf Schalke Arena, 3700 EUR/sjedalo (192M €, 52 000)
  • Atatürk Olimpiyat Stadı - 1230 USD/sjedalo (100M USD, 81 200)
  • Wembley, barata se s konačnom cijenom od 800-900M GBP, kapacitet 90 000 sjedala, pa to daje 8900 GBP/sjedalo u najpovoljnijem slučaju
  • Allianz Arena, 4200-5200 EUR/sjedalo (280-340M EUR, 66000 sjedala)

Meni osobno misli zastaju na četvrtom navedenom stadionu (na kojem je odigrano čuveno finale Lige prvaka 2005. između Milana i Liverpoola, kada je engleski klub sustigao 0:3 i pobijedio na jedanaesterce); završen je2002., a bio je i dio kandidature Istanbula za olimpijske igre. Uz istanbulski, Stade de France, Veltins Arena i Olimpijski stadion čine sva četiri stadiona koja su ugostila finale Lige prvaka u posljednje četiri sezone!

Dakle, cijene prilično variraju, no svi su ovi stadioni prilično različiti, iako svi zadovoljavaju UEFA-in Elite status. Svi su izgrađeni u posljednjih 15 godina, s tim da su svi osim prvog navedenog dovršeni nakon 2001., a Olimpijski je stadion dobio sasvim novi izgled 2004.

Ne treba ni spominjati posebnosti nabrojanih stadiona; od krova Olimpijskog i njegovog posebnog sustava odvoda vode (koji je bio dio spektakla otvaranja OI 2004.), pomični krov i pomični teren VeltinsArene, pa sve do posebne oplate koja zatvara Allianz Arenu, koja je i posebno proračunata u svrhu kvalitetnog prozračivanja, akustičnosti i odvoda vode, a još može i posebno svijetliti u mraku (crveno-plavom, odnosno svijetloplavom bojom).

Dakle, novi je stadion isto tako skupa igračka. Praksa pokazuje kako je nekada jeftinije rušiti i graditi novo, a nekada skuplje. Ponovno bih istaknuo kako je u ovom slučaju potrebno isključiti sentimente igranja na Maksimiru jer to jednostavno danas ne prolazi; imati skup stadion za održavanje i k tomu još i nefunkcionalan nikako nije poželjna opcija.

Novi stadion plus rušenje Maksimira jedan je od rijetkih prijedloga koji se nikome ne dodvorava, već ide u korist optimalnog odnosa cijena/što se dobiva. Možda bi konačno ovo moglo biti svijetli primjer nepolitikantske gradnje kakve ima pregršt svake godine u nas.

Osobno nisam stručnjak za gradnju, no cijena obnove koja je izašla u javnost svakako je prevelika, iako nije ni cijena od 160M EUR sitniš. No, neka o mogućnostima manje cijene govore kompetentni.

Napomena: ovaj je tekst nastao sinoć, a jutros sam u prolazu vidio kako je u Nacionalu izašao članak u kojem se barata sličnim cijenama stadiona kao i ovdje. U Jutarnjem je Tomislav Židak napisao svojevrsnu “teoriju zavjere” i lamentaciju za betonom u Maksimirskoj 128, osvćući se na velike utakmice kluba koji tamo igra. S takvim načinom razmišljanja valjda bi još uvijek ZET-ove tramvaje vukli – konji. Potkrala mu se i greška: Croatia je pobijedila Porto, Celtic i Partizan, a taj klub je otjeran u stečaj i promijenjeno mu je ime, koje je – gle čuda – isto kao i ono koje je klub imao do devedesetih.

VN:F [1.9.1_1087]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)

Ruši li se stadion u Maksimiru?

October 23rd, 2007 · linus.broj.dva · Građevine, Sport, Zemljopis 12 comments - Tags: , ,

Jutarnji list donosi članak o (navodnoj) odluci kako će se rušiti stadion u Maksimiru. Kako je prošli i pretprošli tjedan kroz medije prostrujala informacija da za dovršenje maksimirske “hrpe betona” treba izdvojiti oveću količinu novca, proradilo je i ekonomsko razmišljanje (uz predizborno-političko) u glavi prvog čovjeka Zagreba – zemljište na kojem je današnji stadion ionako je prevrijedno i njegovom prodajom bi se čak i zaradilo, uz izgradnju novog stadiona na nekom drugom mjestu.

Kao građanin Zagreba složio bih se odmah s ovom odlukom i zaokružio bih “da” na eventualnom referendumu. Nekoliko je razloga:

  • na dovršetak stadiona se čekalo predugo; postojala je i pauza kada se nije ništa radilo
  • današnji je stadion ruglo Zagreba koji teži biti euro-metropola; uz dosta drugih stvari nema ni pošten stadion
  • čak su i pojam-za-enciklopediju tradicionalisti Englezi srušili stari Wembley i sagradili novi (doduše, na istom mjestu, no ta je lokacija gotovo pa idealna u Londonu) – što i m je zasigurno bilo isplativije no obnavljati stari
  • novi bi stadion mogao početi donositi i neke novce iako mi se to još uvijek čini znanstvenom fantastikom u nas
  • uz Dinamo, i Zagreb bi mogao igrati na ovom stadionu; ako isti objekt dijele Milan i Inter, ne vidim razloga (osim političko-ekonomskog) da ne bi tako bilo i ovdje

Razloga je još, no ovi su mi nekako prvi pali napamet. Naravno, stadion nije najnužnija potreba grada, no trebat će ga sagraditi prije ili kasnije; hoće li to biti megalomanski projekt ili građevina prilagođena Zagrebu sasvim je drugo pitanje i na njega utječu brojne okolnosti.

Jedino što mi u ovom trenutku pada napamet kao prepreka jest to kako je sadašnji stadion Dinamo (kako mu je i službeno ime; to je ime dobio još prije 2000. i promjene imena; to mu je dodijelila tadašnja vlast u Zagrebu koja je bila oporba na razini države) jest zaštićeni spomenik kulture (ako se ne varam nisam se prevario, stadion je zaštićen još 1985. zbog Univerzijade, makar je i tada bilo povreda te odluke, a 1997. neki su arhitekti prosvjedovali zbog nove povrede).

VN:F [1.9.1_1087]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)

Najveći svjetski stadioni – Velký strahovský stadion

October 21st, 2007 · linus.broj.dva · Građevine, Sport, Zemljopis 2 comments - Tags: , , ,

U posljednje vrijeme teško mogu pobjeći od sportskih tema, a nije ni da se nešto posebno trudim. Biti sportski novinar ili komentator osobno mi je idealno zanimanje i nejasan mi je odnos naših “komentatorskih perjanica” jer je njihovo poimanje i praćenje sporta zapelo negdje u sedamdesetima, kada je bilo potrebno čitati broj dresa igrača koji u tom trenutku ima loptu i izgovarati njegovo ime. Tko je ikad bio na stadionu, posebice nogometnom, vrlo dobro zna kako se tada vidi puno više nego na TV prijenosu i kako nabrajati očito tv-gledateljstvu u doba praćenja utakmica s 20 kamera baš i nema smisla.

strahov.jpgNo, tema ovog teksta jest Velký strahovský stadion, odnosno stadion Strahov u Pragu. Ovdje će sam tekst biti nešto drukčiji jer sam imao priliku otići na stadion (i to ciljano). Monumentalno zdanje na brdu Petřín prava je relikivija soc-realističke gradnje. Sve je mahom u asfaltu i betonu i djeluje prilično sivo, a blizu njega je i hostel, u jednoj od niza potpuno istih zgrada, kako bi dojam bio potpun (klik za veću sliku – otvara pop-up prozor). Autobusna linija koja vodi natrag u centar prolazi kroz dio grada napučen vilama i rezidencijama; očito je i u Pragu brdo ekskluzivno mjesto stanovanja. Blizu samog stadiona par je modernih zgrada (u nas ih zovu urbanim vilama), tako da se na jednom brdu zaista spajaju kapitalizam i socijalizam, barem kroz gradnju.

Ukoliko se ide prema stadionu od centra Praga, put je zaista reprezentativan (na brdo se može popeti uspinjačom ili pješke kroz park). Na tom brdu je i Rozhledna tj. vidikovac, vrlo sličan Eiffelovom tornju u Parizu (visina Rozhledne jest 60 m, ali zbrojena s nadomorskom visinom na kojoj se nalazi, dobiva se visina baš Eiffelova tornja). Tu je i nekoliko vrtova, kojih zaista ima u izobilju u Pragu.

Kako sam već ranije pisao, stadion je sagrađen 1926., 1932. je dobio betonske tribine, a moderniziran je u nekoliko navrata 1948. i 1975, kada je dobio svoj današnji izgled. Kao takav predstavlja najveći stadionski objekt na svijetu. Na njem se nikad nisu igrale službene nogometne utakmice, jer je površina koju obrubljuju tribine nešto veća od 300×200 metara (dok je nogometno igralište 105×70 metara – što je gotovo 9 puta manje). Na njemu su održavane velike sinkronizirane gimnastičke vježbe, odnosno gimnastički sletovi pod imenom Spartakijada, i to svakih 5 godina od 1955. 1985. održana je posljednja. Bilo je i nekoliko moto-utrka u šezdesetima.

Danas ovaj stadion koristi praški nogometni klub AC Sparta, koji je i obnovio kompleks 2002. za 256 milijuna kruna, što je nešto više od 60 milijuna kuna. Ukupno je 8 igrališta (6 velikih i 2 za futsal, tj. mali nogomet), dva restorana, konferencijska sala i svi ostali sadržaji potrebni jednom trening-centru (službena stranica).

Odmah kraj Strahova (lijevo na satelitskoj slici) je i AXA Arena na kojoj igra AC Sparta. Odmah kraj Strahova (lijevo na satelitskoj slici) je i Stadion Evžena Rošického, kojim se donedavno koristila praška Slavia (hvala ciletu na ispravku). Početkom devedesetih na Strahovu je održano nekoliko koncerata, među ostalima bili su to Pink Floyd (7.9.1994.), Rolling Stones (čak dva puta, 18.8. 1990. i 5.8.1995., preko 100 000 ljudi oba navrata), U2 (14.8.1997.) i drugi.

Stadion je bio korišten vrlo rijetko i oduvijek je poput bijelog slona – praktično ga se ni za što nije moglo iskoristiti i dan-danas najviše “služi” kao spomenik nekadašnjim vremenima, sve dok nije preuređen u trening-centar.

Monumentalnost mu se može vidjeti na slijedećim fotografijama:

Izvori na web-u:

VN:F [1.9.1_1087]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)

Najveći svjetski stadioni – Salt Lake, Rungrado May Day

September 26th, 2007 · linus.broj.dva · Građevine, Sport, Zemljopis 6 comments - Tags: , , ,

Za uvod digresija – prethodni tekst na ovu temu privukao je u posljednjih mjesec dana najviše posjetitelja – i prilično sam iznenađen kako barem nekoliko puta dnevno dolazi upit o najvećim stadionima svijeta s neke od tražilica. Stoga, odlučih i ovu temu raširiti u nekoliko dijelova, odnosno tekstova, pisanjem o pojedinim nogometnim stadionima. Kako je i prije naglašeno, tema će biti oni stadioni na kojima se održavaju nogometne utakmice, a često služe i pri održavanju atletskih natjecanja. Ostala sportska borilišta nisu uzimana u obzir, iz razloga što nisu unificirana (razne utrke, primjerice).

Prvi na redu su Salt Lake Stadium i Rungrado May Day Stadium. Naime, ta dva stadiona su dva ponajveća kapacitetom u svijetu, a da su izgrađena oko nogometnog igrališta. Oba imaju atletsku stazu, a velićina travnatog dijela jest 105 sa 70 metara. Prvi se nalazi u Calcutti, Indija, dok je potonji u Pyongyangu, Sjeverna Koreja.

salt_lake.jpgSalt Lake je izgrađen 1984. godin, te ima sve potrebno za ugošćivanje nogometnog susreta na razini FIFA-inih i UEFA-inih natjecanja (pomoćne terene, dvorane, VIP lože, liftove, smještajne kapacitete). Cjelokupni su projekt provele tvrtke iz same Calcutte (odnosno, Kolkatte). Kapacitet mu je 120 000 ljudi, mahom sjedećih – u kakvom je danas stanju, nisam uspio pronaći, no bi li prošao rigorozne sigurnosne standarde u Europi – nije 100% sigurno.

Službeni je naziv stadiona Yuva Bharati Krirangan, Stadium of the Indian Youth. Služi za domaćinske utakmice indijske reprezentacije (uz dužno poštovanje, tek četvrta ili peta liga svjetskog nogometa), te kao stadion dvaju klubova, East Bengal i Mohun Bagan, čije susrete prati užarena atmosfera. 1985. je ugošćen i turnir uoči svjetskog nogometnog prvenstva u Meksiku. Više pojedinosti: Wikipedia, službena stranica

rungrado_may_day.jpgRungrado May Day svoje ime zahvaljuje otoku Rungra na rijeci Taedong u Pyongyangu. Sagrađen je i otvoren na 1. svibnja 1989. i najviše služi proslavljanju istoimenog praznika i masovnim sletovima gdje često bude više vježbača no što bude publike. Sve se priređuje u čast Kim Jong-ila i Kim Il-Sunga, dragog vođe i velikog vođe Sjeverne Koreje. Služi i sjevernokorejskoj nogometnoj reprezentaciji, no i ta je ekipa daleko od bilo kojeg ozbiljnijeg natjecanja.

Za zemlju u kojoj je većina stanovnika pothranjena, stadion strši kao “slon u staklani”. Više podataka na Wikipediji.

Ova dva stadiona predvode top-listu najvećih po kapacitetu, no gotovo da nikada nisu ugostili ozbiljniju nogometnu utakmicu ili atletsko natjecanje. Statistički, to jesu najveći nogometni stadioni, no u sportskom smislu su prilično udaljeni od europskih i južnoameričkih borilišta.

VN:F [1.9.1_1087]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)

Najveći svjetski stadioni

August 1st, 2007 · linus.broj.dva · Građevine, Sport, Zemljopis 19 comments - Tags: , , , ,

Osnovna verzija teksta nastala je 21.11.2005.

Uvod

U fokusu ovog teksta (i svih koji će uslijediti) bit će ponajviše o najveći nogometni stadioni na svijetu, odnosno o sportskim objektima stadionske forme. Naravno, ima sportskih borilišta sa većim kapacitetima, no kod takvih su sportskih objekata tereni višestruko veći od nogometnog, čak i kad je nogometni travnjak okružen atletskom stazom. Veličina, odnosno dimenzije nogometnog igrališta kreću se 90…120 metara po dužini i 45…90 metara po širini. Više detalja daje slika na kojem su dimenzije nogometnog igrališta (izvor: Wikipedia; pojam Football (soccer)). Još bolji prikaz dimenzija jest onaj iz FIFA-inih pravila nogometne igre. Površina na koju bi se mogla smjestiti atletska staza ugrubo je 200 sa 100 metara. Dakako, tribine ne smiju biti previše udaljene od terena; u Engleskoj su često prvi gledatelji tik uz travnjak, na par metara do igrača

Stadioni su, kao i dvorane, prilično osjetljiva tema u Hrvatskoj. Često se nailazi na otpor javnosti prilikom gradnje novih ili rekonstrukcije postojećih stadiona dvorana (slučajevi Maksimira, Arene Zagreb itd). Zbog tih razloga u Hrvatskoj postoje jedva dva stadiona koja se mogu svrstati u red većih (cum grano salis), sa kapacitetom većim od 20 000 gledatelja, To su, dakako, Maksimir i Poljud.

Maksimir je nekad primao oko 60 000 gledatelja (sa stajaćim mjestima) – mislim da je tolika posjećenost bila na utakmici Dinamo-Santos (u kojem je igrao kralj nogometa – Pele) negdje u šezdesetima (nisam uspio naći točan podatak, nažalost). Rekonstrukcija, potrebna sigurnost i ostalo smanjili su kapacitet na nekih 35 – 40 000 (nedostaje službeni broj).

Poljud isto tako može primiti nekih 40 000, no rijetko se, isto iz sigurnosnih razloga, pušta vise od 35 000 gledatelja.

Na svijetu jest ponajviše nogometnih stadiona, odnosno velika većina najvećih stadiona svijeta može upriličiti nogometnu utakmicu – teren u sredini obično je veličine nogometnog igrališta. Naravno, kako je rečeno, postoje i objekti koji primaju i preko 250 000 ljudi, no to nisu klasični stadioni (trkališta za konje, automobile, motocikle).

Kroz povijest

Borilište (stadionske forme) najvećeg kapaciteta na svijetu, nekih 250 000 (!), nije prvenstveno bilo namijenjeno igranju nogometa, vec je služilo za masovne gimnastičke vježbe i za komunističke sletove. Ime mu je Strahov, nalazi se u Pragu te trenutno služi za treniranje praškom nogometnom klubu Sparta (nekih 12 pomoćnih terena, koje je moguće i iznajmiti). Površina terena kojeg okružuju tribine jest 63 500 kvadratnih metara (više od 6 hektara!), dok nogometni teren ima nekih 5 – 6 tisuća kvadratnih metara. Osobno sam bio na stadionu prošle godine i ne odaje dojam da može primiti toliko ljudi. Početak gradnje bio je 1926., nadograđivan je u nekoliko navrata, da bi konačno bio dovršen 1975. Službeni naziv jest Strahovský stadion. Ovaj je stadion uvršten više kao kuriozitet, iako je sama građevina fascinantna (više).

Stadion najvećeg kapaciteta na svijetu dugo je bio brazilski stadion Maracana u Rio de Janieru. Sagrađena je 1950., za potrebe prvog poslijeratnog svjetskog prvenstva u nogometu održanog u Brazilu iste godine. Službeni naziv jest Estádio Mário Filho. Kapacitet stadiona prvotno je bio 200 000, ostvaren na finalu već spomenutog SP-a između Brazila i Urugvaja. Za tu je utakmicu vezan i pojam “tišina Maracane” – naime, u toj je utakmici Urugvaj pobijedio favorizirani Brazil 2:1 nakon vodstva Carioca od 1:0. Danas je kapacitet smanjen na 70 000 – 120 000. Prva brojka daje broj sjedećih mjesta, a u drugi su broj nadodana i stajaća.

Stadion koji je titulu najvećeg držao do pojave Maracane bio je Hampden park u glasgowu. Napravljen je 1903. i imao je kapacitet od gotovo 150 000 gledatelja. Slijedećih 47 godina slovio je kao najbolji i najnapredniji stadion na svijetu. Uz nj je vezana i slijedeća zanimljivost: Real Madrid je na ovom terenu osvojio 1 Kup europskih prvaka i 1 Ligu prvaka, što je u biti isto natjecanje i daje najbolji klub Europe. Prvi put dogodilo se to 1960. Godine, kada je Real pobijedio Eintracht Frankfurt 7-3, u jednoj od, kako kažu, najvećih nogometnih utakmica ikad odigranih. Drugi puta Real je pobijedio Bayer Leverkusen 2-1. Nakon smrti gotovo 100 navijača u Hillsboroughu 1989., smanjen mu je kapacitet. Daljnjim rekonstrukcijama došlo se do današnjih 52 000 gledatelja. Stadion drži rekordnu posjećenost u Europi – 149 550 gledatelja.

Jedan od rijetkih stadiona koji je zadržao prvotni kapacitet jest Estadio Azteca (više) u glavnom gradu Meksika, Mexico City-u. Prima 114 465 gledatelja i sagrađen je 1966. za potrebe XIX. Ljetnih olimpijskih igara. Na njem su odrzana 2 finala svjetskih prvenstva – 1970. (pobjednik Brazil) i 1986. (pobjednik Argentina). Na tom je stadionu Maradona zabio gol, kako je rekao, “Božjom rukom” i “gol stoljćca”, kada je nanizao cijelu englesku obranu u trku od 60 metara i pospremio loptu u mrezu Engleza za vodstvo 2:0. Tome je posvećena i brončana plaketa koja se nalazi van tribina stadiona.

Stadioni danas

Današnji standardi sigurnosti, udobnosti, TV i novinarskog praćenja nogometnih utakmica ograničili su kapacitete stadiona. Kapaciteti se kreću od 80 – 110 000 (u Europi, SAD-u, Južnoj Americi), sa časnim iznimkama u Aziji – kao što su Salt Lake u Calcutti (koji prima 120 000 gledatelja) i najveći nogometni stadion na svijetu Rungrado May Day u Pyongyangu (prima 150 000 gledatelja; po tom je kriteriju vodeći).

Salt Lake jest najveći indijski stadion koji služi održavanju nogometnih utakmica – sagrađen je 1984. godine, no nije ugostio neke velike i značajne utakmice. Opremljen je dvoranom, pomoćnim terenima, VIP sekcijama i sličnim pogodnostima, tako da je u tom pogledu blizak po standardu s europskim stadionima (više).

Rungrado May Day jest još jedan u nizu monumenata koji obilježavaju strahovladu Kim Jong-ila i Kim Il-Sunga. Sjevernokoreanci često nemaju što jesti, no mogu se pohvaliti (iako bi to bio priličan apsurd) stadionom najvećeg kapaciteta na svijetu. No, često se tu ne može gledati nogomet, već beskrajni sletovi koji služe slavljenju dvojca koji drži ili je držao 22 milijuna ljudi izgladnjelima i u strahu. Stadion je završen i otvoren 1. svibnja 1989. i prati sve standarde potrebne za održavanje nogometnih utakmica na najvišim razinama. Ovdje nogomet igra samo sjevernokorejska reprezentacija, što i nije prečest događaj (više).

Najveći stadion u Europi, jest L’estadi u Barceloni, odnosno Camp Nou, koji prima 98 987 gledatelja.

Najveći stadioni u Europi

  1. Nou Camp (L’estadi), Barcelona, Španjolska – prima 98 987 gledatelja (WWW)
  2. Wembley, London, Engleska – prima 90 000 gledatelja (WWW)
  3. San Siro (Giuseppe Meazza), Milano, Italija – prima 85 700 gledatelja (WWW)
  4. Стадион Лужники (Lužnjiki), Moskva, Rusija – prima 84 745 gledatelja (WWW)
  5. НCК Олімпійський (NSC Olimpiysky), Kijev, Ukrajina – prima 83 160 gledatelja (WWW)

Treba napomenuti kako prva četiri nabrojana stadiona imaju UEFA Elite stadium status (nekadašnjih UEFA 5 stars), te kao takvi mogu ugostiti finala Lige prvaka i Europskog prvenstva u nogometu. Na listi su svi stadioni nogometni.

Najveći stadioni u ostatku svijeta

  1. Rungrado May Day, Pyongyang, Sjeverna Koreja – prima 150 000 gledatelja (WWW) (posebni tekst)
  2. Salt Lake Stadium, Kolkatta (Calcutta), Indija – prima 120 000 gledatelja (WWW) (posebni tekst)
  3. Estadio Azteca, Mexico City, Meksiko – prima između 105 i 115 tisuća gledatelja (WWW) (posebni tekst)
  4. Bukit Jalil National Stadium, Bukit Jalil, Malezija – prima između 100 i 110 tisuća gledatelja (WWW)
  5. Jawaharlal Nehru Stadium, New Delhi, Indija i Melbourne Cricket Ground, Melbourne, Australija (samo za kriket, nije nogometni stadion) – primaju 100 000 gledatelja (WWW1, WWW2)

Svi ostali stadioni na popisu su nogometni. Na ove dvije liste navedeni su najveći nogometni stadioni na svijetu (doduše, neki van Europe su izostavljeni), iako se njihova fizička veličina ne može uvijek povezati i s važnošću za sport, no to je već druga tema.

Sveprisutna wikipedia: popisi stadiona po državama
Izvrsne stranice o stadionima: World stadiums, Stadium Guide

VN:F [1.9.1_1087]
Rating: 6.1/7 (7 votes cast)