Arhiva u kategoriji 'Građevine'

Put uvis (I)

Objavljeno 16.9.2009. u Građevine, Promet i Svijet oko nas. 0 komentara Tagovi: , , , .

Još tamo prije par tisuća godina bitna stavka svake malo opsežnije gradnje bila je visina. Piramide, aleksandrijski svjetionik, kolos s Rodosa… Svaka od tih građevina išla je dobrano u vis (npr. Keopsova piramida išla je skoro 140 m, a svjetionik ispred Aleksandrije bio je preko 100 m).

U posljednjih 200 godina stanovati, raditi, živjeti na visini (doslovce i preneseno) je više nego prestiž – iako ne uvijek – zamislite pušača bez prostorije za pušenje u uredu na 46. katu nebodera, a prvo mjesto gdje može zapaliti je – ispred zgrade. Izlet od tridesetak minuta ne gine…

Kako su se uopće počele razvijati visoke zgrade? Jednostavno, pratio ih je razvoj vertikalnog prijevoza. Praktično, ruku pod ruku sa sve višim i ekstravagantnijim neboderima u upotrebu su ulazila sve bolja i ekstravagantnija dizala. Odjednom je postalo lako stanovati i na 22. katu (doduše, u HR je to još uvijek suludo obzirom na vrlo jadno stanje vertikalnog prijevoza u stambenim zgradama u prosjeku) jer je uz osobno dizalo tu bilo dizalo većih dimenzija i nosivosti kako bi se moglo prevesti i oveći komad namještajavez većih problema.

Čelična konstrukcija odmijenila je čisto-betonske u gradnji visokih zgrada i u SADu je nastao pravi bum u gradnji nebodera – u periodu od 1920. do 1929. sagrađeno ih je više od 500! Naravno, tome je pogodovala i visoka cijena zemljišta u centrima gradova, pa je trebalo ići uvis.

Sitna genijalnost (sitna shvatiti uvjetno) Friedricha Koepea koji se dosjetio zamijeniti prijenos snage oblikom sa prijenosom snage trenjem (izostavio je namatanje jednog užeta na bubanj i uveo je više paralelnih užadi). Inače, trenje bez klizanja jedan je od najfascinantnijih fenomena u prirodi (ne misli li netko tako, pokušajte objasniti nekome kako se kotrlja kotač na netrivijalan način). U svim današnjim dizalima u kojima se može pronaći užad koristi se princip prijenosa snage pomoću trenja.

Koliko dizala treba jedna zgrada? Vrlo zahtjevna stambena zgrada neće trebati više od 4 dizala, osim ako se ne radi o ekstremnoj zgradi. No, koliko treba jedan neboder od, primjerice, 40 katova? 10? 20? Grupirana? Samostalna? Koje brzine? Koje veličine? Hoće li sav upotrebljivi prostor na katovima pojesti vozna okna dizala?

VN:F [1.8.4_1055]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)

Nova rukometna dvorana – iznutra

Objavljeno 28.12.2008. u Građevine i Sport. 8 Komentara Tagovi: , , .

Nisam neki jaki fotograf, ali mislim da sam uz solidnu kameru i nešto softveriranja napravio sasvim solidnu impresiju u-narodu-opjevane Arene Zagreb.

Klik na sliku daje veću.

arena_zg_02.jpg

arena_zg_01.jpg

arena_zg_03.jpg

arena_zg_04.jpg

VN:F [1.8.4_1055]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)

Zagrebačka priča (4) – Trg republike

Objavljeno 29.11.2007. u Društvo, Građevine i Zagreb. 4 Komentara Tagovi: , , .

U Zagrebu je trenutno kola priča kako bi trebalo posvetiti jedan trg republici i to ne onoj bivšoj, već Hrvatskoj, jer je Hrvatska službeno republika. Taj bi se trg trebao prostirati od Vukovarske ulice do Slavonske avenije, a bio bi omeđen dvjema dvama kolnicima koji čine ulicu Hrvatske bratske zajednice (po nekim pričama, trg je trebao sezati sve do Novog Zagreba i križanja na kojem su Avenue mall i buduća zgrada MSU).

trg_republike.jpg

Trenutno se na tom mjestu nalazi jedna izdužena zelena površina (označeno zelenom bojom, lijevo se nalazi NSK, odnosno NSB), a na vrhu iste (označeno crvenom bojom) je i spomenik posvećen slobodnim zidarima (izdužena piramida; predstavlja njihov simbol). Na mjestu označenom plavom bojom nekad se nalazila šikara koja je služila kao priručni parking, no otprije par mjeseci šikare više nema; tu je sada park (koji se zazelenio u rekordnom roku) i pješačke staze.

Prema članku iz Večernjeg lista, Pavle Kalinić želi ovaj trg pretvoriti u svojevrsno kulturno srce grada i usput izgraditi garažu ispod njeg:

Bilo bi glupo samo betonirati trg! Moja je ideja da se odmah ispod njega napravi podzemna garaža, a ne da se netko sjeti za dvadeset godina kopati rekao je Kalinić. Osim garaža, Kalinić bi na Trgu Republike rado vidio i nekakav spomenik komu ili čemu bi se spomenik tamo trebao podignuti, pročelnik još ne zna. Međutim, zna kakvu bi dvoranu želio sagraditi.

Garaža je potrebna, to svakako, no postoji već jedna sasvim blizu (označena je narančastom bojom) i to za 5 ili 6 razina i koja uglavnom nije baš preispunjena, jer se u okolnim ulicama nigdje ne naplaćuje parkiranje, a automobili su doslovce parkirani po pješačkim stazama i ulice koje baš i nisu najšire pretvaraju u se u jedva prohodne puteljke. Naplaćivanje u Novom Zagrebu uz izostavljanje naplate u Vrbiku gotovo je tragikomično (možda je blizina zgrade gradskog poglavarstva tomu ključ; ne vide problem pod nosom).

Primjerice, produžetak Miramarske jest jednosmjerna uličica (označena ljubičastom bojom) koja završava na Slavonskoj aveniji, točno ispred zgrade HRT-a i nevjerojatna je količina vozila koja se vozi u nedozvoljenom smjeru. Nije to jedini prekršaj, jer masa vozila na križanju Slavonske i Hrvatske bratske zajednice preko pješačke staze odlazi u Vrbik (put označen žutom bojom), iako postoji ulica koja vodi na parking koji je malo poslije križanja i s kojeg bi se moglo u Vrbik, no crne točke predstavljaju stupiće kojima je prolaz dalje spriječen.

Uz to, na mjesu tek nedavno uređenog parka trebala bi niknuti nova zgrada u koju bi se uselilo zagrebačko kazalište Komedija (trenutno na Kaptolu):

Dvorana bi se trebala graditi na mjestu sadašnjeg parka na uglu Vukovarske i Hrvatske bratske zajednice. Imala bi otprilike tri tisuće mjesta, ali tek treba napraviti projekte i riješiti neke imovinske probleme rekao je Kalinić oživljavajući staru ideju da se napravi dvorana čiji bi se kapacitet mogao mijenjati ovisno o događajima koji bi se u njoj zbivali. Razmišlja se da bi u njoj svoj novi dom imalo Gradsko kazalište Komedija koje trenutačno plaća najam franjevačkom redu za zgradu na Kaptolu.

Svakako pohvalno, no šteta bi bila na tom mjestu gdje je sada park i koji je potpuno osvježenje u Vukovarskoj ići graditi novu zgradu, kad još ima puno bitnijih problema koji nisu riješeni, a oni su prvenstveno prometni. Na ovoj lokaciji u Zagrebu prometna je gužva više od 12 sati; od ranog jutra sve do pred dnevnik na HRT-u.

Spominju se još neki muzeji i galerije i sve je to divno i krasno, no ići bezglavo u neke velike projekte bez rješavanja osnovnih problema nije baš smisleno, uz svu podršku kulturi u glavnom gradu.

VN:F [1.8.4_1055]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)

Najveći svjetski stadioni – Estadio Azteca

Objavljeno 13.11.2007. u Građevine, Sport i Zemljopis. 0 komentara Tagovi: , , , .

estadio_azteca.jpgNakon uvodne priče o najvećim svjetskim nogometnim stadionima, te pojedinačnog opisa nekoliko sportski ne toliko bitnih (Rungrado May Day, Salt Lake Stadium i Strahov), došao je na red jedan od sportsko, odnosno nogometno najpoznatijih stadiona uopće – to je Estadio Azteca u Mexico Cityu, glavnom gradu Meksika. Ovaj je nogometni stadion, znan kao i Coloso de Santa Ursula treći najveći na svijetu – prima između 105 i 115 tisuća gledatelja (prvi broj označava broj sjedećih mjesta, dok drugi broj označava i posebna mjesta, kao što su ona za invalide).

Kada se stadion počeo graditi 1962., kao jedna od uzdanica za kandidature za Olimpijske igre 1968. i Svjetsko prvenstvo u nogometu 1970. (što je Meksiko i dobio, u oba slučaja), arhitekti nisu ništa prepustili slučaju: od najboljih tadašnjih europskih i stadiona iz ostatka svijeta preuzeta su najbolja rješenja – rezultat je bio i više no impresivan kada se stadion otvorio 1966.: 105 000 natkrivenih sjedećih mjesta, ogromno parkiralište tik uz stadion, mnoštvo ulaza-izlaza i cestovnih prilaza (čitav se stadion isprazni za 18 minuta!), sigurnosni detalji (ograde, posebno prilagođeni hodnici i stepeništa), 856 boksova (od kojih svaki ima parkiralište, boravak, kupaonicu i balkonski prostor), najbolje stadionsko osvijetljenje na svijetu (što je bilo konkretan model po kojem su rađena osvijetljenja na svim novim stadionima u Europi i ostatku svijeta) i jedna od najboljih drenaža (sustav za odvod vode prilikom kiše i pljuskova, vrlo bitno kako stadion ne bi postao kaljuža). Do stadiona vodi i laka željeznica.

Gotovo svaki detalj posvećen je gledatelju i njegovom pogledu na igralište; praktično nema lošeg mjesta i iz posljednjeg se reda može prilično uživati u nogometu. Stadion je smješten u smjeru sjever-jug kako bi sunce jednako padalo na teren tokom čitave utakmice. Isto tako, posebna mjesta za novinare i tv-kamere nemjerljivo su doprinijele razvoju televizijskih prijenosa. Stadion je potpuno zadovoljio sve FIFA-ine zahtjeve za vrhunski stadion sve do dan-danas.

Sav su trud i planiranje uloženi u ovaj objekt višestruko vraćeni; ovaj je stadion jedini koji je ugostio dva finala svjetskih prvenstava (1970. i 1986.) i na njemu su odigrane neke od klasika nogometa: od finalnih utakmica između Brazila i Italije (1970. – 4:1 za Brazil, posljednje finale koje je igrao O Rei de Futbol Pelé; zabio je prvi gol za Brazil) te Argentine i Njemačke (186. – 3:2 za Argentinu).

No, na Estadio Azteca odigrale su se još dvije utakmice koje su još poznatije od ovih finala, a sjećanje na obje obilježeno je brončanom plaketom koja stoji na ulazu u stadion.

Prva utakmica na toj plaketi jest Utakmica stoljeća (Game of the Century, Partita del Secolo), posvećena ovim riječima:

El Estadio Azteca, Rinde Homenaje A Las Selecciones De: Italia (4) Y Alemania (3) Protagonistas En El Mundial De 1970, Del “Partido Del Siglo” 17 De Junio De 1970.

Stadion Azteca odaje poštovanje reprezentacijama Italije (4) i Njemačke (3), sudionicima Svjetskog prvenstva 1970. i koji su nastupili u Utakmici stoljeća, 17. lipnja 1970.

U toj su utakmici nastupili Franz Beckenbauer, Gerd Müller, Gianni Rivera, Luigi Riva – tada ponajbolji europski nogometaši.

Druga utakmica koja je zaslužila posvetu (doduše zbog jednog od dva gola koje je zabio mali zeleni, Diego Armando Maradona) bila je ona četvrtfinalna odigrana 22. lipnja 1986. između Argentine i Engleske, u sjeni rata na Falklandima koji je bio četiri godine ranije. Gol stoljeća (u izboru na FIFA-inom web-u uoči svjetskog prvenstva 2002. u Korej i Japanu) postigao je Maradona u 54. minuti slalomom u dužini od 60 metara nanizavši kompletnu englesku obranu i golmana i plasiravši loptu u gol; čak je i Gary Lineker pljeskao na genijalnosti omalenog Argentinca, kojeg zbog gola tri minute ranije i dan-danas ne podnose navijači Engleske: naime, jednu dugu nabačenu loptu Maradona je skrenuo u gol rukom i to ispred Petera Shiltona, koji je bio značajno viši od njega. Maradona je trčao prema suigračima i vikao “dođite i slavite sa mnom, inače sudac neće priznati gol”; ostalo je povijest – Argentina je uzela svjetski naslov, a Englezima je gol ostao vječni trn u oku. Maradona je dobio i statuu ispred stadiona, koja je obilježava njegov drugi gol, gol stoljeća.

Kako je Brazil dobio održavanje Svjetskog prvenstva 2014., vjerojatno će Maracana ugostiti finale, pa Estadio Azteca neće biti jedini u povijesti; no, zasigurno će biti jedinstven po tomu koliko je velikih igrača zabijalo na njemu (Pelé, Maradona, Lineker) te po klasicima svjetskog nogometa.

Linkovi:

VN:F [1.8.4_1055]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)