Arhiva u kategoriji 'Društvo'

Ljetno doba i popularne teme

Od sredine srpnja pa sve do kraja kolovoza medijskim prostorom dominira nekoliko tema. Prva tema jest svakako turistička sezona, odnosno direktno “snimljive” i “kvazimjerljive” pojave kao što su gužve na cestama (koje su apsolutni smijeh prema onima koje se javljaju u npr. Njemačkoj ili Francuskoj, a glavna su tema za prvih 15 minuta vijesti na svim nacionalnim televizijama) i broj automobila, tj. vozila koja su ušla na granicama RH sa susjedima (strašno bitan podatak, nema što). Druga tema obično biva nogomet obzirom na to da u srpnju počinje (a u kolovozu završi) nastojanje nacionalnog prvaka da se konačno probije u Ligu prvaka (zadnji put se uspjelo 1999.). Tu i tamo probije se poneki drugi sport (npr. vaterpolo, koje je dobilo manji prostor nego prvo kolo HNL, a vaterpolisti su donijeli ponešto plemenite slitine, odnosno bronce što i nije mala stvar; plivanje je dobivalo dužne retke na 3. ili 4. stranici sportskih rubrika, a 5 Phelpsovih zlata nije baš nešto odjeknulo). Uglavnom drugi sportovi nemaju odviše šansi pred Dinamovom težnjom za Europom, osim ako se ne radi o koloni turista kojima TV-jurišnici guraju mikrofon u automobil i pitaju ih je li im vruće – zamislite sebe kako vas, npr., u Dubaiju Al Jazeera ispituje dok čekate prtljagu na aerodromu s blesavim pitanjima poput “Čekate li dugo?”, “Je li vam vruće?”, “Želite li vode?” i da nakon toga dobivate minute u prime-time vremenu na televiziji?

Vratio bih se na težnju Dinama da se konačno dokopa natjecanja u kojem završi tek polovica prvaka – jučer se odigralo još jedno tragikomično nastojanje da se dohvate milijuni koje dijeli UEFA – no, ne bi se ništa moglo prigovoriti da ista ili slična predstava nije na repertoaru već ohoho ljeta; možda bi trebalo organizirati Dane satire ili Teatar apsurda u te dane kada Dinamo pokušava proći više ili manje (ne)savladive protivnike.

U tekstu Nikad tako Dinamo neće uspjeti Tomislav Pacak u svojim Packama na sportnet.hr vrlo dobro secira što je jučer nedostajalo i u čemu je suštinski problem svakog Dinamovog nastojanja u proboju među 32 privilegirana kluba. Ono što bih ja nadodao, a što je moj pape ispalio gledajući jednu sličnu utakmicu pred nekih desetak godina – pa oni ne vladaju osnovnim parametrima nogometne igre. OK, možda nisu parametri u pitanju, ali svakako jesu – osnove ili basics. Ono čemu se uvijek narugamo Amerikancima koji za svako polje djelovanja imaju basics. A kod nas ljudi ne znaju izračunati postotak napamet ili zbrojiti dva troznamenkasta broja.

Da, igračima nedostaju osnove. Npr., može se naricati o nesreći kod drugog gola Red Bulla, ali kako je moguće da u trenutku dok suparnički igrač nije pucao na gol napadač RB-a stoji potpuno sam između 4 ili 5 braniča i potpuno sam prihvaća odbijenu loptu? Nije ovo usamljen slučaj, ovo se da vidjeti na barem još 5 ili 6 Dinamovih povijesnih utakmica. Taktiku ne bih niti spominjao, samo znam da sam s nevjericom čitao kako Tomislav Židak piše da Dinamo vjerojatno neće igrati “na nulu” jer naše momćadi tako ne znaju igrati – u tom trenutku pomislio sam “ajme, ovo sigurno čita Jurčić i smišlja taktiku sa 3 defanzivna vezna i 4 braniča…”

Nažalost, upravo se to i obistinilo, no ništa čudno. Nogomet nije znanstvena fantastika niti znanstvena disciplina, onaj koji bolje barata “parametrima igre” obično i pobjeđuje. Bolje poznavanje osnova praktično se da izjednačiti sa brojem pogrešaka i to u obrnuto proporcionalnom smislu – dakle, dobiva onaj tko manje griješi i tko malo bolje zna. Očito je da se gubi ako se ide na opciju koju se slabo poznaje (obavezna defenzivna igra). I nije Dinamo ispao jučer, ispao je i prije ovih utakmica – treba priznati da se zabijanjem 2 gola iz 15 šansi u 2 utakmice ne može baš daleko dogurati.

Na kraju, nisu ni ti dečki krivi što im osnove baš i nisu sjele – (pre)često treneri opraštaju neučenje osnova talentiranim dečkima. Za one koji smatraju da je talent najbitniji, neka pročitaju Outliers Macolma Gladwella i tezu o 10 000 sati vježbe, odnosno rada

Do tada, nek’ je sretno plavima na putu u Europsku ligu; valjda im neće opet neki neprelazni klub iz neke lige a’la HNL opet prepriječiti put…

VN:F [1.8.4_1055]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)

Konzum trgovINA

Vozeći se jutros na posao čuo sam kako su benzinske postaje iskoristile zatvorene trgovine nedjeljom počevši prodavati mlijeko, ulje, brašno i slično u svojim prodavaonicama. Očito se smatra kako je rad trgovina nedjeljom u HR vrlo bitno, a kad uz tankanje možeš obaviti i mali špeceraj-šoping – eto prilike za dodatnu zaradu. Možda će se i cijene špeceraja mijenjati svakoga drugog utorka kako je sad praksa s benzinom.

Već vidim akciju naših trgovaca skupa sa naftnim kompanijama i potpuno nov način udruživanja radi širenja poslovanja – nekim našim poslovnjacima ionako samo nedostaje posao s naftom da zaokruže ponudu.

Još se jednom pokazalo kako su u nas zakoni  pomalo apsurdni, tj. dovode do apsurdnih i bizarnih situacija. Prije nekoliko godina to je bio Zakon o potrošačima čiji je trademark i jedina bitna odlika u javnosti bila “smije li se naplatiti plastična vrećica u trgovini”! Što se mene tiče, jedna plastična vrećica trebala bi koštati 50 kuna, pa bi ih možda bilo manje bačenih po šumama, uz cestu i u more, a ne da se dijele šakom i kapom ili naplaćuju prejeftinu kunu. Ne zaboravite, plastične vrećice velik su potrošač nafte koje baš i nema više previše.

Po mom mišljenju, suštinski problem svakog zakona u nas je njegovo provođenje – naime, u nas ima krasnih zakona, prepisanih iz najboljih pravnih uređenja, ali oni su mrtvo slovo na papiru jer ih ne možeš provesti. I onda se donese zakon gdje je lakše zabraniti rad nedjeljom gotovo svima, nego uspostaviti mehanizam kontrole i žestokog proganjanja onih koji rad vikendom i neradnim danom ne naplaćuju po zakonu koji već dugo postoji. Iz prve ruke dobro znam kako to izgleda; u jednoj tvrtki čije poslovanje znam kao džep nije bilo šanse da se prekovremeni rad, rad vikendom i neradni dan ne plati kako je propisano.

Sama ideja donošenja zakona koji je napravljen tako da šteti i onima koji rade i koji ne rade po zakonu posve je ista kao i velika većina običaja po, primjerice, našim fakultetima – tako se na fakultetima uvijek bavi onima koji su lošiji od ostalih, ne pohađaju predavanja i sl. i za njih se uvijek izmišljaju neka pravila, postupci i sl. umjesto da ih se “otpili” nakon što ispucaju svoje kredite i šanse.

Ovako sad imamo apsurdnu situaciju – država je donijela zakon da zaštiti radnike, recimo to tako, ali sada će poslodavci dobiti idealnu izliku da se riješe viška zaposlenih. Mogu trubiti koliko hoće iz vladajućih da za to nema razloga, ali radne knjižice nisu na Markovom trgu, nego negdje drugdje.

U narednim danima očekujem još rješenja kojima se nastoji narugati i kojima se nastoji izvrnuti postojeći zakon – jer to je ono što je uobičajeno u našem društvu.

VN:F [1.8.4_1055]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)

“Kako nogomet opisuje svijet”

Ovaj naslov mogli bi upotrijebiti svi oni koji žele slikovito dočarati i opisati prosvjed koji se odvijao u Zagrebu, Splitu, Rijeci i ostalim gradovima – za parafraziranje, odnosno usporedbu mogli bi komotno primijeniti prvu HNL – prosjek “po utakmici” bio je niti tisuću (tu je HNL ipak prilično bolji; Hajduk skupi na burovit dan u Splitu 3 puta više ljudi), većina ljudi kao u kazalištu sluša dio velikih nezadovoljnika koji traže odlazak uprave i igrača.

Naravno, ja nemam ništa protiv prosvjeda; oni su potpuno legitimni i gotovo poželjni u demokraciji, no od organizatora su se začas stvorile zvijezde; već vidim intervjue u dnevnim i tjednim novinama (valjda i u Storyju i Gloriji) o razmišljanjima, promišljanjima, stilu života i namještaju u dnevnom boravku protagonista ovih izbora. Čak je i sveprisutna ekonomska kriza začas otišla u “drugi dio dnevnika”.

No, nije im za zamjeriti jer se netko očito nada nekakvim “novim kolovođama i revolucionarima”, no Facebook ipak nije stvaran svijet – očito je klik mišem puno lakši od nekog stvarnog aktiviranja.

Više sreće organizatorima prosvjeda idući put – ali možda bi poruka mogla biti malo jasnija. Ovako se moglo samo čuti “tko je protiv čega”, a ne “za što je”. Biti protiv nečega u nas i nije nešto originalno. Biti jasan sa svojim stavom i prijedlozima ipak jest.

VN:F [1.8.4_1055]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)

Uj-fuj, izjava tjedna, mjeseca, godine…

Osobno volim poslušati 101, posebice ujutro kada se vozim na posao.

Poznato je da 101 voli osobu predsjednika države. No, nakon, po mom mišljenju (i koliko sam vidio po ostalim medijima, ne samo mom) u najblažu ruku potpuno neprimjerenu rečenicu predsjedniku države (smatram da se uloga građanina ove države i predsjednika ne može nikako u potpunosti poistovjetiti, koliko god S.M. to želio) baš me zanima reakcija tog radija – u današnjim vijestima su ga doslovno citirali, bez popratnih komentara koji često teku kao bujica kad se radi o stranama i osobama s kojima se 101 ne slaže…

Primjerice, svaka se riječ M.B.-a i I.S.-a dobrano secira, dok S.M. ima blagonaklonost – prava odlika nezavisnog i nepristranog radija, nema što.

Očito, zrna licemjerja prisutna su posvuda…

VN:F [1.8.4_1055]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)