+++ Ovaj tekst pišem još od 22.5., pa od je tema postala jedna od točaka, ali svakako ona ključna +++

Noć za sjećanje svim nerazzurima

Noć za sjećanje u Madridu za sve navijače i fanove FC Internazionalea, milanskog kluba nastalog nakon što je nekolicina napustila Milan Cricket and Football Club nezadovoljna odnosom potonjeg prema strancima. Ponovno je osvojen naslov prvaka Europe (2 titule Kupa prvaka sletjele su u klupske vitrine 1964. i 1965.) nakon 45 godina čekanja i titule osvojene na San Siru 27.svibnja 1965.

Posljednjih 20 godina nije bilo lako biti Interov navijač – godine frustracija, izgubljenih utakmica, razočaravajućih nastupa; posebno se ističu devedesete godine 20.st. kad su jedine svijetle točke bile 3 kupa UEFA. Tjedan dana nakon najvećeg uspjeha postalo je gotovo izvjesno da će u Madridu “ostati” duh, alfa i omega Interovog pohoda na Europu. Lokalna replika Intera (Dinamo) mogao bi podosta naučiti od milanskoga kluba – prvo, dok se gazda (Moratti) bira u odabir igrača, nema kruha (za nabrajanje neuspješnih akvizicija trebala bi čitava kartica teksta, jedan od većih propusta ironično se preziva Greško (Vratislav)). Tek kada je prestalo brljavljenje, počeli su uspjesi. I “posebnome” je trebalo par sezona da sve uglazbi. Istina, mnogi će reći da se malo “zamjerio lopti”, a lopta ipak vrati, kad-tad.

Živo me zanima kako će Real Madrid igrati na 1:0 s, npr. Kakom na boku. Ili Benzemom na, npr. zadnjem veznom. Ako isti uopće prežive čistku koju sprema “posebni”, koji može nesmetano razgovarati s cijelom momčadi obzirom na količinu znanih mu jezika…

Zašto svake dvije godine brljavimo po dresu?

Dres nogometne reprezentacije jedna je od bitnijih nepolitičkih tema u državi. Osobno, smatram da su crveno-bijeli kvadrati nepogrešiv znak raspoznavanja i svojevrstan, vrlo efektan i jednostavan logo. Za naredni kvalifikacijski ciklus Nike se malo poigrao i stvorio nekakav hibridni dres s kvadratima unutar kvadrata i uz to upario estonske trenirke – toliko o raspoznatljivosti. Kao šlag na dres-tortu došle su i tri prijateljske utakmice koje su na kraju poslužile HRTu za popunu programa. U redu, prva protiv Austrije je još i bila smislena, no Wales i Estonija su svoja priča.

Obzirom na to da smo zadnje kvalifikacije za nadolazeći SP odigrali najlošije (izuzev Engleza, koje smo brutalno potcijenili) upravo protiv “manjih” protivnika – očito da SB želi uvježbati ekipu da dobro igra kad s druge strane nisu igrači od 4 i 5 zvjezdica, ali nije baš puno dobio, osim što si je eventualno zakomplicirao neka postojeća dobra rješenja. Gorući problemi i dalje su x i y; nedostaje nam još par defenzivaca, golgeter i sidraš, centralna figura. Prevedeno, imamo puno kreativaca s radnim navikama, ali nemamo radnika s malo kreativnosti.

Treba stvoriti i nov način igre, a to opet vodi k preslagivanju i potrebi za novim rješenjima koja baš nisu istesana. Početak kvalifikacija brzo bi mogao odrediti imamo li ili nemamo šanse za put u Poljsku  (sigurno) i Ukrajinu (valjda).

Povratak juriša

Prošli vikend odigran je prvi final-four u povijesti rukometa – kako to obično biva, traljavo je zamišljen obzirom da je u maniri SP-ova i EP-ova zamišljeno da u 24h klub igra 2 ubitačne utakmice. Shvaćam da rukomet nije apsolutni prime-time, ali mirne duše se moglo igrati petak-nedjelja ili četvrtak-subota. Ekipa iz EHF-a ima još puno toga za shvatiti, kod njih je situacija sa sitnim interesima i korupcijom ista, ako ne i gora no u našoj Hrvatskoj.

Inače, odigrale su se 4 utakmice, od kojih su pažnju plijenile one Kielove (inače, Kiel je osvojio naslov). Standardna sudačka potpora domaćinu (ništa previše, ali ipak po potrebi) i povratak jurišnog rukometa. Naime, Kiel je u obje svoje utakmice protiv španjolskih klubova u drugom dijelu zaigrao run’n'gun rukomet, natjerao suparnika na brzopletost, greške i nervozu – i u oba se slučaja vratio iz izgubljenih situacija. Barcelona je ispala naivna, zabije 34 i izgubi utakmicu, posebice nakon +6! Nakon mini-revolucije pokrenute 2003., rukomet zalazi pomalo čudnu fazu, rekao bih čak stagnacije – EHF i IHF morat će osmisliti neke promjene obzirom da su sadašnja pravila igre omogućavala jako slobodne interpretacije (isključenja, vrijeme, gruba igra itd)…