Pomalo sam u gužvi ovih dana, a ovo kišno vrijeme je kao stvoreno za nekakav oblik rada i idealno se uklapa sa zaostacima koji su se namnožili skupa s novim obavezama. Naime, trenutna mi je preokupacija priprema proceeding-a, odnosno zbornika radova jedne konferencije, plus sve ostale popratne stvari (memorandumi, plakati, obavijesti, web i sl.). Sve to skupa je jedna velika vrst Sizifova posla. Inače, konferencije su jedna cijela turistička grana i jedan veliki posao i nadasve isplativ ukoliko se drži nekih osnovnih normi stečenih iskustvom ili u razgovoru s drugim organizatorima.
Međutim, kada se organizacije istih uhvate pomalo nekompetentni akademski moljci, onda ispadne da jedna obećavajuća nevelika konferencija bude smještena u doba početka hladnog i kišovitog vremena, te na lokaciju koja apsolutno odudara od svega onoga što bi dobra konferencija mogla biti - magnet za sudionike izvana, atraktivna lokacija, blizina mora i slično. Jasno je da nepoštivanjem osnovnih pravila organizacije i pribjegavanjem kvazi- i polu- rješenjima nije moguće dobiti uspješno organiziranu konferenciju. Šteta što samim tim obujam posla nije manji.
Još prije nekih desetak godina razgovarao sam s jednim inženjerom, koji mi je postavio nekoliko pitanja za razmišljanje. Jedno od tih pitanja bilo je i “Koliko košta kilogram automobila?”