Danas je net.hr objavio još jedan članak u kojem se priča o Mamićima i Giovanniju Rossi (nekadašnji hr-reprezentativac, miljenik Otta Barića, nekadašnji igrač Hajduka i čovjek s dugim stažem u Izraelu; povezuje ga se s Avramom Grantom koji je isto tako Izraelac i trener Chelseaja), iz kojeg vrijedi izdvojiti slijedeće:

No, ponovno se mora naglasiti činjenica kako članak 17. FIFA-inog pravilnika nije famozno Websterovo pravilo, već bi tumačenje tog članka od strane Websterovih odvjetnika plus presuda SAS-a moglo iznijeti eventualno novo pravilo koje bi moglo uzdrmati nogometni svijet kao Bosmanovo pravilo. Praktično je tek prije dva tjedna Webster postao aktualan što se tiče SAS-a, a FIFA ga je prvotno odbila u njegovom zahtjevu! Nažalost, usred čitave afere s Davorom Butkovićem, i u Jutarnjem listu skloni su površnom prepisivanju i neprovjeravanju FIFA-inih pravilnika:

BELEK – Prema pisanju Timesa, upravo bi Rosso kao intimus Avrama Granta mogao biti posrednik koji će nagovoriti Dinamova kapetana da se pozove na “Webstera” (17. članak Fifa transfernih pravila) te u prosincu 2008. otkupi preostalih sedam godina ugovora s “modrima” za 2,5 milijuna eura i tako odleprša u bijeli svijet po diskontnoj cijeni.

Dakako, članak 17. uopće nije Websterov – prema pravilniku na koji se svi toliko pozivaju i koji je dostupan u PDF-formatu i u čijem se zaglavlju vidi da je kreiran 2005., dakle godinu prije famoznog slučaja kojima su svim menadžerima i novinarima puna usta (o čemu sam pisao jučer; pravilnik se može sasvim komotno preuzeti na fifa.com – direktan link). Jest, možda taj datum i nije navjerodostojniji, no ipak je znakovit u određenom pogledu.

Na kraju članka nalazi se slijedeći paragraf:

pak, ne može se reći da je stvar prošla nezapaženo na našim nogometnim meridijanima. Ivan Cvjetković, Fifa agent koji se ovih dana zatekao na Dinamovim pripremama u Turskoj, kaže da je planirao iščupati Marija Mandžukića iz Kranjčevićeve upravo pozivanjem na Webstera, ali je Zagrebov predsjednik Dražen Medić na vrijeme otvorio kliješta i pristao na transfer u Maksimiru. Da je predmet završio na sudu, “pjesnici” bi prema Cvjetkovićevu tumačenju zaradili gotovo pet puta manje od 1,5 milijuna eura koliko su spremili u blagajnu prodajom mladog napadača.

Zbog čega je Cvjetković odustao od spora, ako je toliko bio siguran da će dobiti? Možda zato što bi stvar trajala priličnu količinu mjeseci i što stvar nije nimalo toliko jednostavna kako se nastoji isprezentirati u medijima. Neke druge koristi ili beneficije niti ne želim insinuirati…

Očito, i današnje “Otvoreno” koje govori, među ostalim, i o vjerodostojnosti novinara zaista pogađa u sridu. Iako nisam puno puta, praktično niti jednom, podržao Mamiće i njihovo vođenje Dinama, moram priznati kako imaju pravo kad medije pozivaju na odgovornost, kao što spomenutog kolumnistu prozivaju zbog njegovog lakrdijaški odrađenog intervjua sa premijerom (barem je on tako mislio).