Arhiva u kategoriji 'Promet'

Zagrebačka priča (2) - dan mobilnosti

Napisao
linus.broj.dva
,
23.9.2007.
,
u Promet
. 8 komentara

Dan bez automobila u centru grada Zagreba praksa je već više od nekoliko godina, jedino što se mijenja (ako se dobro sjećam) jest sam dan u tjednu koji se izabere - subota ili nedjelja. Ovaj dan nije naša izmišljotina, već se provodi u cijeloj Europi, a i u priličnom broju gradova u svijetu.

U jučerašnjem je Dnevniku, a i u ostalim medijima, provlačena je poznata priča kako treba koristiti javni prijevoz (o javnom prijevozu i ostalim alternativama sam već pisao u Zagrebačkoj priči) i bicikl, kako se biciklom može u centar grada, na posao, u kupovinu i slično. No, može li se u centru Zagreba ostaviti bicikl pred nekom od većih trgovina, turističkim uredom, kafićem? Odgovor je i više no očekivan i glasi ne može!

Naime, u centru grada, u njegovoj pješačkoj zoni ne postoji niti jedan veći parking za bicikl osim eventualno nekog jadnog komada čelika koji možete odnijeti skupa s biciklom i lancem kojim je on svezan za taj isti komad. Želite li svratiti u Turistički ured, Namu, Algoritam, Hotel Dubrovnik, čitav niz kafića i trgovina - pomirite se s tim da bicikl jednostavno nemate gdje ostaviti. Čak se i pred trgovinom koja prodaje bicikle i sportsku opremu ne može parkirati bicikl (naravno, nije kriv grad Zagreb, ali očiti je apsurd kojim ta trgovina ne odudara od ostatka centra).

Dakle, kupili ste bicikl koji nije kineski ili nečiji drugi poluproizvod za 300 kuna iz megaskladišta sa gradskih periferija i želite se s njim ponekad popeti i na Sljeme i otići u grad, a cijena mu ipak ima 4 znamenke, od kojih je prva veća od 2? Zaboravite na to da se bicikl može ostaviti negdje u centru na za to predviđeno mjesto, jer takvo što ne postoji.

Toliko o mobilnosti s biciklom. Srećom, ja na svom radnom mjestu imam parking, no nesreća je u tom što se u dijelu grada gdje radim krade najviše bicikala, no to je tema za neki drugi tekst.

Zagrebačka priča (1)

Napisao
linus.broj.dva
,
7.9.2007.
,
u Promet
. 4 komentara

Početi neku priču o Zagrebu gotovo je nemoguće bez spominjanja svakodnevnog prometnog kolapsa koji se odvija na njegovim ulicama. Vozači su svakodnevno u svojevrsnoj avanturi, posebice kada ujutro treba doći do radnog mjesta ili odvesti djecu u školu. Slična priča odvija se i poslijepodne, dok je u međuvremenu na cesti nešto manji zastoj, no opet ima gužvi.

Među vozačima se, poput velikih tajni ili povjerljivih informacija, razmjenjuju alternativne rute (popularna je ona preko brda, koja je bila iznimno korisna prilikom potpune blokade prometa za vrijeme Croatia Summit-a 2005. u Zagrebu), mjesta za parkiranje, gdje su jedva prohodne uličice koje nekim čudom predstavljaju najbrži put čak i onda kada su glavne avenije slobodne.

Naravno, Zagreb kao najveći grad u državi nije cijepljen od problema s kojima se susreću i ostali gradovi; za mog nedavnog posjeta Londonu svjedočio sam potpunom prometnom kolapsu na početku Oxford Street-a - bila je nedjelja i promet je doslovce milio jedva par centimetara u minuti. London mi je u ovom trenutku pao napamet zbog posjedovanja efikasne alternative u vidu metroa, busa i lake željeznice. O alternativi sam već govorio prije, a alternativu Zagreb nema (svaka čast ZET-u, no tramvaj je, kao i autobus gotovo nemoćan pred prometnim zastojima, a da ne spominjem problem prometnih nesreća na tračnicama kada se dogode zastoji po sat vremena minimalno).

Tako su jučer u Zagrebu proširili parkirališne zone (čini se da netko ipak prati studiju iz 1999., gdje je predloženo povećanje cijena parkiranja u centru radi demotiviranja onih koji automobilom dolaze u nj; studija je koštala 1,6 milijuna dolara i praktično nije donijela ništa novog) na novih 50 ulica, pravdajući to motiviranjem vozača da koriste javni prijevoz. Netko iz oporbe je dometnuo da će se problem parkiranja ionako preseliti malo dalje, odnosno najbližem (besplatnom) mjestu zoni plaćanja, a da alternative i dalje nema.

Osobno, biciklom ili automobilom putujem na posao nekih 10 do 15 minuta; imam osiguran parking i tu nemam troška. Bicikl nije prekoristan u doba kiša, pa preostaje automobil ili pješačenje (u tom slučaju treba mi 25-30 minuta, no prilično brzo hodam, pa taj podatak i nije nešto jako mjerodavan). Iz priloženog se vidi da mi je posao relativno blizu (što je prilična sreća); isto tako nisam spomenuo javni prijevoz, iz razloga što mi njime treba čak i više nego pješke (jedina korisna tramvajska stanica mi je na 15 minuta hoda, 5 minuta jest čekanje tramvaja, novih 10 minuta je vožnja istim i nakon toga opet 5 minuta do posla; ukupno 35 minuta; slična je priča i s autobusom, koji je apsurdan izbor jer imam čak i više za prehodati i opet moram sjesti na tramvaj).

Problem leži u već dugo neadekvatnoj mreži tramvaja i praktičnoj odsječenosti određenog broja ljudi od nje - uz samo jednu vertikalnu liniju zapadno od Savske ne može se pričati o dobroj povezaonsti kvartova u tom dijelu grada (bus je za zaborav, jer u tom dijelu grada fali i uspravno položenih ulica). Dakle, dok se ne pojavi laka željeznica, metro, U-Bahn, S-Bahn, LR sustav i kako već sve ne nazivaju rješenja za javni prijevoz u medijima, do tad nema druge nego sjesti u auto ili na bicikl - ZET mi je tek posljednji izbor.

Naravno, ZET nije apsolutno loš; ovaj bi tekst bio nešto drukčije intoniran da živim na par minuta od tramvajske stanice. Htio sam ukazati na to da je stanje u linijama tramvaja tek blago promijenjeno u odnosu na rast i razvoj grada; postoje planovi i najave o širenju, no o njima čitam posljednjih 10 godina i niti jedna se nije ostvarila. Da bi ZET postao prava alternativa (gdje put od Ljubljanice do Dubrave neće trajati kao put autobusom od Zagreba do Varaždina) treba dosta toga uložiti, izmijeniti i popraviti. Tek onda će javni prijevoz biti prava zamjena za automobil.

Još jedna priča o mostarinama i cestarinama

Napisao
linus.broj.dva
,
23.8.2007.
,
u Promet
. 4 komentara

Večernji list prenio je na svom portalu izjavu Zlatka Komadine, kako se na autocesti Rijeka-Zagreb cestarina naplaćuje, a cesta još nije gotova:

Autocesta Rijeka - Zagreb jedina je u svijetu za koju građani plaćaju punu cestarinu prije nego je gotova u punom profilu - tvrdi primorsko-goranski župan Zlatko Komadina.

Istina, no meni je nadasve interesantno da se u išlo u gradnju autoceste za Split (o čemu sam već pisao), dok je cesta za Rijeku stajala podosta dugo od 2000. i da cijena autoceste Zagreb-Rijeka (po kilometru) bila osnova za podizanje cijena na ostalim (mahom novoizgrađenim) autocestama, pa mi ovo djeluje kao prilično kasna reakcija i “idealna” za predizborno vrijeme, kako bi se malo skrenula pozornost na sebe i jeftino prikupljalo bodove. Konkretno, smatram da je svakako jako nepovoljno plaćati punu cijenu autoceste na cesti koja to nije (kao što smatram nepovoljnim da se na istoj takvoj cesti u Istri ne plaća nikakva cestarina), no takva je situacija već godinama. Vremena za korigiranje cijena je bilo, no smatram da bi snižavanje cijena i ponovno vraćanje u vremenu od jedne godine (ako je za vjerovati da će puni profil biti gotov do 2008.) bilo pomalo ishitreno i neozbiljno. Da je završetak gradnje predviđen za 5 godina, tu bi se incijativu svakako trebalo podržati.

Dotaknuo se i Krčkog mosta jer je to jedini most u Hrvatskoj za koji se plaća mostarina, a sav prihod ide Hrvatskim cestama. Nigdje na svijetu ne plaća se mostarina ako ne postoji alternativna cesta, tvrdi Komadina.

I ovdje je u pitanju čista demagogija. Kako na Krku ljetujem čitav život i nebrojeno sam puta prešao preko tog mosta - cestarina se oduvijek naplaćivala, a u posljednjih se nekoliko godina naplaćuje u samo jednom smjeru i to prilikom ulaska na Krk. Bilo je govora i o tome da će mostarina biti ukinuta nakon što se pokriju troškovi izgradnje, no to su propustile učiniti sve dosadašnje vlade, a ne vjerujem da će se ijedna buduća dotaknuti ukidanja mostarine u dogledno vrijeme.

Uostalom, postoje i najave da će HAC prodati Krčki most i dionicu A7 zbog minusa u poslovanju koje je sve nego malo (1.5 milijardi kuna). S te strane, jasno je da HAC naplaćuje nešto što je u njihovom posjedu (koliko znam, ostali mostovi nisu u njihovom vlasništvu), ukoliko to mora održavati.

Krčki most je specifičan po tomu što kroz njega prolazi naftovod koji predstavlja prlično veće opterećenje nego redoviti promet preko njega. Naplatom mostarine pokrivaju se vrlo visoki troškovi održavanja tog mosta (još prije nekoliko godina u medijima je kružila informacija da je potrebno oko 100 milijuna USD za temeljitu obnovu, a ne samo nužnu sanaciju - nažalost, nemam link, pa je ovo pomalo rekla-kazala). Prošle godine posuđeno je 15.7 milijuna USD za obnovu.

Most baš i nije u najsjajnijem stanju obzirom da je betonski, koji se nalazi na moru i da je prilično nagrižen solju koja je prošla sve do čelične konstrukcije zatvorene betonom. Kako se prilikom izgradnje nije uvažio prijedlog da se most zaštiti od agresivnih utjecaja, most ubrzano stari i tek se u posljednjim godinama nešto više ulaže u obnovu.

Postoji ideja o alternativnom pravcu, odnosno o novom mostu koji će vezati Krk i kopno, no nije se otišlo dalje od te razine.

JANAF planira izdvajanje naftovoda iz mosta i gradnju novog podmorskog pravca prema kopnu.

2002. pao je prijedlog zakona u Saboru da i fizičke i pravne osobe s Krka isto tako moraju plaćati mostarinu, jer tako se favoriziraju tvrtke s otoka Krka u odnosu na one s kopna. Taj su prijedlog zajedno s oporbom tada srušile i stranke (HSS, HNS, HSLS) koje su bile u koaliciji s onom kojoj pripada i Zlatko Komadina (SDP), a ta je stranka i predložila taj zakon.

Krčki most, prije 1990. znan kao Titov most, bio 17 godina svjetski rekorder s najvećim rasponom luka u svojoj kategoriji.

Dakle, ovakve su teme uvijek zgodne u ljetno ili predizborno vrijeme. Ovo nije tekst koji bi upućivao na neko favoriziranje političkih opcija, već samo upućuje na jeftinu demagogiju kojom se služe političari u nas. Zlatka Komadinu gledao sam u Kontraplanu Dubravka Merlića kada se govorilo o LPG terminalu na Kvarneru; čovjek je znao o čemu priča i dobro se pripremio za emisiju. Dojma sam da mu ovakav istup u medijima ne treba, jer samo potiče neargumentirane rasprave.