komplicirano | jednostavno | o stvarima koje nas okružuju
Vožnja ravno zaista zna biti naporna - nakon nekog vremena dobiva se osjećaj stajanja, gdje brzina od 10, 20, 100, 200 ili 400 metara, kilometara, milja na sat postaje nebitna.
Dio pruge Trans-Australian Railway jest najduža ravna pruga na svijetu, tj. najduža ravna dionica. Taj je dio dugačak impresivnih 477 (478) km. Vozaču lokomotive na toj dionici sintagma “sve mi je ravno” predstavlja jedno sasvim novo značenje.
Video donosi djelić toga kako izgleda vožnja tom dionicom…
Većina ljudi o prijevozu razmišlja kroz prizmu cestovnog, željezničkog, brodskog ili avionskog prometa. Ono što obilježava sva četiri nabrojana vida prijevoza jest “horizontalna” promjena položaja, odnosno promjena visine je relativno zanemariva u odnosu na razdaljinu između početne i krajnje točke.
No, jedan od najmasovnijih načina prijevoza ljudi i roba jest vertikalni, odnosno prijevoz pomoću dizala (liftova) i pokretnih stuba (eskalatora). Na dnevnoj se bazi tom vrstom prijevoza služi više od dvije milijarde ljudi u hotelima, trgovinama, zgradama, neboderima, aerodromima… Dizalo će podići skupinu od 20 ljudi za pola minute na visinu od 200 metara, a jedne pokretne stepenice sposobne su prevesti nekoliko tisuća ljudi u jednom satu - i tako 24/7. Tko god se vozio metroom, zna koliko su napučene stepenice koje vode u tunele podzemne željeznice.
Ljudskoj je percepciji horizontalni put od 300 metara prava sitnica, no uspeti se na stoti kat (što bi otprilike bilo 300 m) pravi je podvig. Velika većina dizala kojom se ljudi imaju priliku voziti nije brža od 2 m/s (što je nešto više od 7 km/h), no u neboderima voze dizala brzinom i od preko 10 m/s (gotovo 40 km/h) što su u horizontalnom prijevozu pomalo smiješne brzine. No, dizala često dižu i više od tone i pol i praktično ubrzavaju neprimjetno (zanemarujem ovdje dizala od 20+ godina - mislim više na ona koja se daju vidjeti po šoping-centrima i sl.). Ekstremna dizala imaju nosivost i od nekoliko desetaka tona, a velike poslovne zgrade imaju nekada i na desetke dizala s velikim monitorima na kojima je moguće pratiti plan vožnje i trenutni položaj dizala.
Dizala i pokretne stube jedni su od najsigurnijih prijevoznih sredstava uopće - stroge norme i propisi nalažu priličnu količinu sigurnosnih i inih zahtjeva koje je potrebno zadovoljiti kako bi transport bio što sigurniji i komforniji. Prosječno dizalo ima cijenu malo slabijeg automobila, dok dizala koja voze vani i imaju neuobičajene kabine znaju koštati koliko i najskuplji automobili. Bitno je napomenuti i kako najslabije opremljeno dizalo ima vrhunsku razinu sigurnosti.
Glavni “štos” kojeg dizala posjeduju jest protuuteg koji služi kao protuteža kabini i teretu. Masa protuutega uvijek je masa kabine i pola njene nosivosti, tako da pogon dizala treba svladati “samo” pola nosivosti kabine u najtežem slučaju. Primjerice, kada je kabina dopola ispunjena, motor je najmanje opterećen i zbog toga su pogoni dizala vrlo ekonomični i relativno malih snaga.
Ne treba niti spominjati kako su najnovija dizala upravljana računalima i čija se dijagnostika i programiranje provode kroz softver na, primjerice, laptopu ili PDA uređaju.
I jedna mala zanimljivost: Neutrino je prije par mjeseci pisao o Canary Wharfu, poslovnom neboderu u Londonu. U toj je zgradi četrdesetak dizala brzina do 5 m/s i 146 metara dizanja, proizvodnje tvrtke Schindler. Ta je dizala ugradila jedna tvrtka iz Hrvatske, koja je među najcjenjenijima u svijetu u toj branši.
Evo nakon nekoliko mjeseci obične html-stranice jedinog zagrebačkog javnog prijevoznika, osvanule su i nove web-stranice ZET-a. Informaciju da su pokrenute može se pronaći u Jutarnjem listu (tiskano izdanje; nažalost nemam neki bolji fotoaparat sa sobom, a kamera na mobitelu je prilično loša) - istaknuta je i cijena izrade od 40 000 kuna; nisam toliko u poslu oko web-stranica, no zadržao bih pravo reći kako je, sudeći po vidljivom, cijena prilično dobra za ador.hr, tvrtku koja je iste izradila (ovo je maksimalno politički korektno). Na njenim stranicama stoji kako će se web ZET-a nadograđivati i kako je ovo tek početak.
Stranica donosi standardne stvari bitne za ZET i njihovo poslovanje (redove vožnji, zone, plan linija, vozne karte, povijest, marketing i slično). Kako bi mnogi željeli da Zagreb postane turistički grad, svakako bi trebalo razmortriti prijevod stranice na engleski, njemački i još poneki jezik
Ono što mi se svidjelo, za početak, jesu vijesti o stanju u tramvajskom prometu i zahtjev za izdavanje mjesečne, odnosno godišnje karte u PDF formatu. Jest, debelo se kasni s tim, ali pohvalno je kako je netko konačno prepoznao potrebu za tim (a njihovim bi se primjerom mogle povesti i mnoge druge službe u Gradu). Možda bi i jasnije trebalo naglasiti mogućnost kupovanja karata SMS-om, iako je to sasvim dobro popraćeno u vozilima.
Grafički. web nije ništa posebno, ali možda i to uznapreduje, kao i brzina učitavanja sadržaja, koja bi mogla biti i brža. Stranica imai RSS kanal pomoću kojeg je moguće pratiti nove vijesti.
Lijepo je da se krenulo naprijed, ali još je puno prostora za napredak. Kao prvo, animacija u zaglavlju mogla je biti napravljena malo bolje, ovako plavi tramvaj malo “šteka”…