Arhiva u kategoriji 'Politika'

“Websterovo pravilo”

Ovih dana u medijima je ponovno aktualiziran odlazak Luke Modrića iz Dinama; on sam je najavio kako na ljeto nitko neće moći spriječiti njegov odlazak (a samim time i dobar priljev novca u klub i okolicu ukoliko Modrić dobro odigra EP u Švi/Aus).

Kako su prenijele tiskovine i portali, povuklo se i pitanje Websterova pravila, odnosno jedne odluke Arbitražnog sportskog suda (CAS) koja u suštini daje pravo za igraču Andyu Websteru, koji je uslijed neslaganja i nepotpisivanja novog ugovora s Heartsom jednostrano prekinuo ugovor i potpisao za Wigan Athletic, a prije toga je za Hearts nastupao 5 godina. Po tumačenju Websterovih odvjetnika, članak 17 u FIFA-inom Pravilniku o statusu i transferima igrača obvezao je Webstera na plaćanje kompenzacije klubu, ali samo u iznosu plaće koje je trebao dobiti do kraja ugovora. FIFA je osporila postupak, kaznivši ga s 625 000 funti kazne i dvije utakmice neigranja. No, CAS je donio odluku kako igrač ne treba platiti traženi iznos, već samo 150 000 funti koliko bi iznosila igračeva ukupna plaća do kraja ugovora.

Ono što implicira ovakva odluka jest mogućnost da igrač otkupi svoj ugovor prije isteka, no ima nekoliko stvari kojima su se vodili pravnici sa SAS-a, a to su:

  • Hearts je tražio 4,6 milijuna funti zbog prekida ugovora plus 4 milijuna odštete jer je izgubio mogućnost prodaje igrača zbog jednostranosti prekida, no Webster je u klub došao za samo 75 tisuća funti, pa je sud zaključio kako je taj trošak amortiziran i kako bi plaćanje prvobitnh kazni dovelo do oštećivanja i nepravednog bogaćenja (to se kosi s zakonima EU na kojima FIFA-in pravilnik funkcionira)
  • sud je zbog toga uzeo kao osnovu odštete preostala primanja igrača koja mu imaju biti isplaćena na ime ugovora - igrač je ipak ispunio sve ugovorne obveze i za to je bio plaćen, a Training Compensation kojeg propisuje aneks 4 pravilnika nije primjenjiv jer je Webster u doba prekida imao 24 godine, odnosno 25. rođendan bio mu je u sezoni u kojoj je raskinuo ugovor (ta kompenzacija plaća se za igrača koji je navršio/će navršiti max 23 godine u sezoni u kojoj je raskinuo ugovor i određuje se na osnovu nekoliko uvjeta)

Ovaj slučaj pomalo je zamršen i treba ispratiti nekoliko dokumenata, pa tko ima volje i vremena neka pročita:

  1. Pravilnik o statusu i transferima igrača (FIFA-in službeni pravilnik, obratiti pozornost na članak 17 i aneks 4)
  2. Odluka arbitražnog suda (sa službene stranice)
  3. O Andyu Websteru na Wikipedii

Kakve to veze ima s Lukom Modrićem? Ovih se dana zakotrljala priča kako bi mogao iskoristiti upravo Websterovo pravilo kao presedan i otići tako što bi platio samo preostalu svotu iz ugovora koja je desetak puta manja no iznos koji se očekuje na ime Modrićeve odštete. Zoran Mamić je na upit oko primjene tog pravnog presedana praktično odmahnuo rukom rekavši:

Znamo za Websterovo pravilo, ali nemamo razloga za brigu. Nije to baš tako jednostavno kako izgleda na papiru, pa mi je uopće bez veze o tome pričati.

I ima pravo, jer članak 17 nikako ne sugerira kada igrač može napustiti klub, odnosno otkupiti svoj ugovor, već taj članak govori o svim potrebnim kompenzacijama, koje nisu strogo određene, već se poziva na neke općenite odredbe i na zakon zemlje u kojoj je ugovor potpisan, kao i na odredbe tog ugovora. Kako je Dinamo udruga građana, a ugovor Dinamo-Modrić tajna, praktično je nemoguće utvrditi je li “presedan Webster” uopće primjenjiv na ovaj slučaj - jer usklađivanje FIFA-inih zahtjeva s zakonima koji važe u nas, na koje se ugovor poziva i koji su jači od FIFA-inih pravilnika dovodi do prilične pravne zavrzlame koja je i na kraju rezultirala slučajem Webster i koji se iz istih razloga i naziva presedanom. Ovdje bi se morao platiti i training compensation, jer će Luka Modrić imati 23. rođendan tek u narednoj sezoni (rođen je 9.9.1985.), da ne spominjem i ostale odštete koje bi Dinamo kao nogometni klub (?) mogao tražiti uz nadoknadu plaća za preostalo trajanje ugovora.

Praktično govoreći, iako sam nisam baš nikakav pravnik, tek bi vrlo dobar, dapače, odličan pravnik u ovome mogao iznaći rješenje za Modrića da ode “praktično neokrznut” iz Dinama, no to mi se u ovom trenutku ne čini odveć moguće jer bi komplikacije s pravilnicima i zakonima mogle potrajati prilično dugo, što nikome nije u interesu. Naime, braća Mamić su očito imala vrhunsko pravno savjetovanje jer svaka je akcija u Dinamu napravljena nakon temeljitih provjera zakona i praktično se ne može nikoga pritisnuti zbog eventualnih prijestupa jer istih niti - nema! Jest, nekome se može učiniti kako je tu puno nepoštenja, no pravo, poštenje i pravda nisu istoznačnice, čak nisu ni riječi koje opisuju slične stvari. Povrh svega, vrlo je malo rupa koje bi se uopće mogle iskoristiti!

Čini se kako se i vrlo ugledni Times malo zaletio (čiju je i priču prenio net.hr) i kako nije baš temeljito iščitao sve pravilnike. Naime, odluka suda CAF u Laussanei donijela je tek rješenje spora koji još nije ušao u pravilnik. Modrić bi, eventualno, tek mogao ući u konflikt s klubom i njegovim vodstvom, pa bi nakon “nestanka povjerenja” i “namjera u produženje ugovora” i pozivanja na spomenuti presedan moglo doći do ishoda sličnog kao kod Andya Webstera - no, to bi moglo potrajati i godinu-dvije, a Andyu nakon odlaska iz Heartsa baš i ne cvjetaju ruže - uglavnom je ozlijeđen i ne igra previše, a jedno vrijeme je bio i na posudbi u ne baš cijenjenoj američkoj MLS ligi.

Referendum o novom stadionu u Zagrebu, novi dio

Kako sam već pisao, Milan Bandić je tvrdio prije nekih mjesec i pol dana kako će 15. siječnja biti pametniji i odrediti datum referenduma o novom stadionu, odnosno dat će se građanima na izbor hoće li se obnavljati postojeći maksimirski stadion do kraja, pa što košta da košta ili će se graditi potpuno novi na Kajzerici (Lanište je otpalo jer Grad nema potrebnih 5 ha zemljišta i trebao bi ići u kupnju - zna se kako to obično tada biva). Vijest o najavi referenduma prenio je net.hr, a čulo se nešto i na Radiju 101.

Po svemu sudeći, Bandić upravo navija za novi stadion, a referendum mu je sjajna isprika - ovih dana su ga pritisnuli prilično zbog poskupljenja usluga ZG-holdinga, kojem je u posjet došla državna inspekcija koja treba provjeriti ima li zakonske osnove za poskupljenje, a jučer su ga građani počastili novim prosvjedom, nakon subote i doslovno vrlo glasnog prosvjeda zbog projekta preuređenja Cvjetnog trga kontroverznog  Tomislava Horvatinčića koji Bandiću već duže vrijeme predstavlja svojevrsni Damoklov mač.

Nakon nekoliko tjedana tišine, ponovno se oko zg-gradonačelnika diže prašina.

Inače, referendum je najavljen za svibanj

Referendum o novom stadionu u Zagrebu

Jučer sam na 101 ulovio zg-gradonačelnika kako najavljuje referendum o sudbini novog stadiona - hoće li se iči u rekonstrukciju postojećeg i u izgradnju privremenog na Kajzerici ili će se iznaći neka nova lokacija (navodno je Lanište otpalo kao potencijalna lokacija jer Grad tamo nema barem 5 ha zemljišta na kojoj bi se isti mogao graditi, pa su uletjele neke nove lokacije - nisam točno zapamtio koje, ali nešto se spominjao istočni dio Zagreba).

Rečeno je kako bi se 15. siječnja stvari biti puno jasnije (Milan Bandić je rekao kako će na taj datum “biti pametniji”).

Politički je odluka dosta mudra, no kako će čitav referendum biti postavljen? Hoće li biti postavljen uvjet da mora izaći određen broj ljudi mora izaći na referendum (iako bi taj uvjet mogao dovesti do toga da se referendum mora provesti više puta, a većinu ljudi u Zagrebu to pitanje ipak ne zanima toliko da bi u enormnom broju izašli na referendum). Na kraju bi se mogla stvoriti zavrzlama koju bi se moglo presjeći nekom nad-odlukom i donijeti rješenje koje će biti “u interesu građana”.

O ovom sam pitanju pisao već prilično puta (pogled desno u slične tekstove), tako da je ovo pitanje vrlo politički osjetljivo, a prilično je lukavo od gradonačelnika i svite mu da se loptica prebaci na građanstvo. Uvijek će se odluka moći temeljiti na tome “kako su građani odlučili” - činjenica je i ta da se stadion mora dovršiti. Danira Bilić (HDZ-ova zastupnica u gradskoj skupštini) dobro je istaknula kako se nepotrebno odugovlači s odlukom o dovršetku jer ionako se svake godine nekoliko desetaka milijuna kuna daje na ime neke dogradnje i dovršetka stadiona, i to sve od 2003. ili 2004., što je uludo utrošen novac obzirom da će se ionako u oba slučaja ruštiti priličan dio onoga što je već izgrađeno.

Dakle, iako je u stadion ulupano i previše novaca i obzirom da će se njegova obnova rastegnuti na gotovo 5 godina, gotovo mi je nevjerojatno kako garnitura koja je najviše kočila i odugovlačila s obnovom i prorajtala priličnu količinu novca (kao i oni koji su s obnovom započeli), a da ne snose gotovo pa nikakve posljedice, već će u povijest ući kao ljudi koji su stadion dovršili (a da to neće biti uz dodatak Nije bitno pod koju cijenu), već se blato uspješno baca samo po prijašnjoj garnituri. Ja nisam za amnestiranje, već za jednake kriterije, koji kronično nedostaju u pisanju o ovoj temi. Neki su pomaci vidljivi, ali sve je to vrlo malo ili ništa.

Neprestano improviziranje koje, eto, traje već 6-7 godina i ne nazire mu se skori kraj. Nažalost, grad Zagreb već ima priličnih iskustava u masovnim odugovlačenjima dovršavanja i izvođenja projekata koji su ipak u interesu njegovih građana, da ne spominjemo uvijek prisutan i privatni interes.