Nešto manje od mjesec dana prije izbora različite stranke i liste zaposjele su većinu medija u nas - razlog tomu su novinari koji prate politiku i političku situaciju, a drugi su razlog stranke koje vrše svoju promidžbu (koja je danas i službeno počela).
Ta promidžba najčešće uključuje road-show po gradovima - gdje se obećava, otvara gradilišta i objekte, baca blato prema protivnicima (ne nužno tim redom i ne nužno sve navedeno; zavisno u kojoj je (o)poziciji stranka), TV reklame i vrlo veliku količinu plakata. Iako sam iz obitelji gdje koja je za tiskarstvo vezana godinama (tiskara i tisak nešto je što izrazito cijenim i prije sam bio u tiskari nego na dječjem igralištu), nikako si ne mogu približiti zašto vlada tolika potreba za tolikom količinom plakata?
Kako živim u Zagrebu, gdje je doslovno na tisuće i tisuće oglasnih prostora, ne mogu ne primijetiti kako geometrijskom progresijom raste broj onih na kojem se promovira neka od stranaka/lista. Kako je i raznoraznih stupova još više, nesumnjivo će i oni postati poligonom za promociju.
OK, još i razumijem kako se manje poznate i eksponirane stranke trebaju promovirati, no što to mogu plakatima poručiti dvije stranke koje su favoriti na izborima? Program se ne može promovirati plakatima. Plakat na kojem dva čovjeka drže palac gore podobniji je za stand up komičare. Serija crveno-plavih oglasa na kojima se ističe protiv, a izostavlja za direktno otkriva sindrom prilično raširen u nas: Mi smo protiv svega, ali nećemo niti predložiti nešto bolje.
Nasmijana lica i polu-parole (šteta, nemaju pravopisnih grešaka kao što su neznamo, nejdite, čovijek i sl., pa nisu ni smiješne) teško da mogu kod iole osviještenog čovjeka proizvesti nekakvu odluku ili promjenu stava; još manje dijeljenje bombona, hrane, pića, kišobrana, blokova, papirnatih maramica, masti za usne s logom neke stranke i izbornom parolom. Rezultati ankete emisije Temina dilema na 101 prilično ukazuju na svrsishodnost sve ove opisane promidžbe. Gotovo je apsurdno na što se sve stavlja logo stranke: kao da je stranka proizvod, kojeg je bitno jednom platiti i nakon toga je nebitno što se događa poslije.
Dakle, kome je čitava opisana promidžba namijenjena? Ako nekoga besplatno piće ili plakat mogu navesti na to za koga će glasovati, onda je ideja izbora za takvog čovjeka potpuno neshvatljiva. Sjećam se jedne emisije Gorana Milića koji je bio u posjetu Danskoj; prošetao se Kopenhagenom u kojem je naišao na samo par predizbornih plakata, iako je emisija snimljena svega nekoliko dana prije izbora. Potrošiti toliki silni novac na, suštinski, generiranje otpada i to potpuno svjesno nešto je čega se niti jedna naša stranka ne može riješiti i što je loše, svaki put se na to utroši još više.
Tko uz naše medije nije čuo za nekog od ljudi iz stranaka-favorita vjerojatno je živio u pećini i to prilično asketski; u našim medijima ionako predizborna kampanja traje od izbora do izbora s neslućenom eskalacijom 3 tjedna prije datuma izbora.
Nevezano za temu, no zgodno mi se čini kao detalj:
- Crvena je boja jedna od povijesnih hrvatskih, stotinama godina prije pojave komunista i socijalista i elementarna boja koja se javlja na hrvatskom grbu koji je stoljećima bio simbol Hrvatske , plave tu nema ni u tragovima, došla je tek sa zastavom
- Plave dresove uvijek su nosili reprezentativci Jugoslavije (posebice u nogometu), dakle u nekim su strankama zabrljali sa zadaćom (opaska: crvena je s druge strane pobjednička boja u sportu prema analizi boja dresova svjetskih i europskih prvaka te olimpijskih pobjednika)
- Zar je zdravo komunističko-drugarski pozdrav? Onda su kršćanski vjernici, posebno oni koji se mole Majci Božjoj apriori komunisti, jer ta molitva počinje upravo sa Zdravo Marijo…
