Arhiva u kategoriji 'Građevine'

Novi zagrebački stadion

Jučer sam u autu, po povratku s posla, slušao sam dio emisije Radio-ring na Radiju 101, a gosti su bili Ante Stojan (tehnički direktor IGH) i Damir Vrbanović (direktor u NK Dinamo, uz još poneku funkciju u UEFA-i i prethodnik Igora Štimca na mjestu predsjednika Udruge prvoligaša).

Tema je naravno bila što napraviti sa stadionom na kojem trenutno igra NK Dinamo (stadion je gradski, a Dinamo dobiva novac od grada pomoću kojeg ga održava). Ante Stojan izjavio je kako bi novi stadion koštao oko 160 milijuna €, no nisam baš uspio čuti što točno ulazi u tu cijenu (jesu li uključeni troškovi kompletnog opremanja i sl., makar je Ante Stojan spomenuo kako to nije konačna cijena i da u nju nije sve uključeno što se tiče opremanja). Kapacitet bi mu bio nekih 55 do 60 000, no nejasno je bi li za tu cijenu kao krajnju ispunio sve zahtjeve koje UEFA propisuje da bi stadion bio Elite statusa, ako ne barem razine 3 jer se ispod za tu cijenu jednostavno ne isplati ići (Elite stadion jedini može ugostiti finale Lige prvaka ili Europskog prvenstva). Isti je čovjek spomenuo kako je cijena po sjedalu stadiona približna kod svih izgrađenih u posljednje vrijeme u Europi (posljednjih desetak godina). Dakle, novi bi stadion imao cijenu od gotovo 2700€ po sjedećem mjestu, u slučaju max navedenog kapaciteta.

Pokušao sam pronaći cijene nekih od tih novoizgrađenih stadiona (koliko su relevantne, ne znam, no na većem broju stranica cijene su slične, pa se mogu uzeti kao oslonac):

  • Stade de France, 3600 EUR/sjedalo (285M EUR, 80 000 sjedala)
  • Olimpijski stadion u Ateni, renoviran za 260M EUR, 71 000 sjedala - 3700 EUR/sjedalo (plus još troškovi gradnje)
  • Veltins Arena - Auf Schalke Arena, 3700 EUR/sjedalo (192M €, 52 000)
  • Atatürk Olimpiyat Stadı - 1230 USD/sjedalo (100M USD, 81 200)
  • Wembley, barata se s konačnom cijenom od 800-900M GBP, kapacitet 90 000 sjedala, pa to daje 8900 GBP/sjedalo u najpovoljnijem slučaju
  • Allianz Arena, 4200-5200 EUR/sjedalo (280-340M EUR, 66000 sjedala)

Meni osobno misli zastaju na četvrtom navedenom stadionu (na kojem je odigrano čuveno finale Lige prvaka 2005. između Milana i Liverpoola, kada je engleski klub sustigao 0:3 i pobijedio na jedanaesterce); završen je2002., a bio je i dio kandidature Istanbula za olimpijske igre. Uz istanbulski, Stade de France, Veltins Arena i Olimpijski stadion čine sva četiri stadiona koja su ugostila finale Lige prvaka u posljednje četiri sezone!

Dakle, cijene prilično variraju, no svi su ovi stadioni prilično različiti, iako svi zadovoljavaju UEFA-in Elite status. Svi su izgrađeni u posljednjih 15 godina, s tim da su svi osim prvog navedenog dovršeni nakon 2001., a Olimpijski je stadion dobio sasvim novi izgled 2004.

Ne treba ni spominjati posebnosti nabrojanih stadiona; od krova Olimpijskog i njegovog posebnog sustava odvoda vode (koji je bio dio spektakla otvaranja OI 2004.), pomični krov i pomični teren VeltinsArene, pa sve do posebne oplate koja zatvara Allianz Arenu, koja je i posebno proračunata u svrhu kvalitetnog prozračivanja, akustičnosti i odvoda vode, a još može i posebno svijetliti u mraku (crveno-plavom, odnosno svijetloplavom bojom).

Dakle, novi je stadion isto tako skupa igračka. Praksa pokazuje kako je nekada jeftinije rušiti i graditi novo, a nekada skuplje. Ponovno bih istaknuo kako je u ovom slučaju potrebno isključiti sentimente igranja na Maksimiru jer to jednostavno danas ne prolazi; imati skup stadion za održavanje i k tomu još i nefunkcionalan nikako nije poželjna opcija.

Novi stadion plus rušenje Maksimira jedan je od rijetkih prijedloga koji se nikome ne dodvorava, već ide u korist optimalnog odnosa cijena/što se dobiva. Možda bi konačno ovo moglo biti svijetli primjer nepolitikantske gradnje kakve ima pregršt svake godine u nas.

Osobno nisam stručnjak za gradnju, no cijena obnove koja je izašla u javnost svakako je prevelika, iako nije ni cijena od 160M EUR sitniš. No, neka o mogućnostima manje cijene govore kompetentni.

Napomena: ovaj je tekst nastao sinoć, a jutros sam u prolazu vidio kako je u Nacionalu izašao članak u kojem se barata sličnim cijenama stadiona kao i ovdje. U Jutarnjem je Tomislav Židak napisao svojevrsnu “teoriju zavjere” i lamentaciju za betonom u Maksimirskoj 128, osvćući se na velike utakmice kluba koji tamo igra. S takvim načinom razmišljanja valjda bi još uvijek ZET-ove tramvaje vukli - konji. Potkrala mu se i greška: Croatia je pobijedila Porto, Celtic i Partizan, a taj klub je otjeran u stečaj i promijenjeno mu je ime, koje je - gle čuda - isto kao i ono koje je klub imao do devedesetih.

Ruši li se stadion u Maksimiru?

Jutarnji list donosi članak o (navodnoj) odluci kako će se rušiti stadion u Maksimiru. Kako je prošli i pretprošli tjedan kroz medije prostrujala informacija da za dovršenje maksimirske “hrpe betona” treba izdvojiti oveću količinu novca, proradilo je i ekonomsko razmišljanje (uz predizborno-političko) u glavi prvog čovjeka Zagreba - zemljište na kojem je današnji stadion ionako je prevrijedno i njegovom prodajom bi se čak i zaradilo, uz izgradnju novog stadiona na nekom drugom mjestu.

Kao građanin Zagreba složio bih se odmah s ovom odlukom i zaokružio bih “da” na eventualnom referendumu. Nekoliko je razloga:

  • na dovršetak stadiona se čekalo predugo; postojala je i pauza kada se nije ništa radilo
  • današnji je stadion ruglo Zagreba koji teži biti euro-metropola; uz dosta drugih stvari nema ni pošten stadion
  • čak su i pojam-za-enciklopediju tradicionalisti Englezi srušili stari Wembley i sagradili novi (doduše, na istom mjestu, no ta je lokacija gotovo pa idealna u Londonu) - što i m je zasigurno bilo isplativije no obnavljati stari
  • novi bi stadion mogao početi donositi i neke novce iako mi se to još uvijek čini znanstvenom fantastikom u nas
  • uz Dinamo, i Zagreb bi mogao igrati na ovom stadionu; ako isti objekt dijele Milan i Inter, ne vidim razloga (osim političko-ekonomskog) da ne bi tako bilo i ovdje

Razloga je još, no ovi su mi nekako prvi pali napamet. Naravno, stadion nije najnužnija potreba grada, no trebat će ga sagraditi prije ili kasnije; hoće li to biti megalomanski projekt ili građevina prilagođena Zagrebu sasvim je drugo pitanje i na njega utječu brojne okolnosti.

Jedino što mi u ovom trenutku pada napamet kao prepreka jest to kako je sadašnji stadion Dinamo (kako mu je i službeno ime; to je ime dobio još prije 2000. i promjene imena; to mu je dodijelila tadašnja vlast u Zagrebu koja je bila oporba na razini države) jest zaštićeni spomenik kulture (ako se ne varam nisam se prevario, stadion je zaštićen još 1985. zbog Univerzijade, makar je i tada bilo povreda te odluke, a 1997. neki su arhitekti prosvjedovali zbog nove povrede).

Najveći svjetski stadioni - Velký strahovský stadion

U posljednje vrijeme teško mogu pobjeći od sportskih tema, a nije ni da se nešto posebno trudim. Biti sportski novinar ili komentator osobno mi je idealno zanimanje i nejasan mi je odnos naših “komentatorskih perjanica” jer je njihovo poimanje i praćenje sporta zapelo negdje u sedamdesetima, kada je bilo potrebno čitati broj dresa igrača koji u tom trenutku ima loptu i izgovarati njegovo ime. Tko je ikad bio na stadionu, posebice nogometnom, vrlo dobro zna kako se tada vidi puno više nego na TV prijenosu i kako nabrajati očito tv-gledateljstvu u doba praćenja utakmica s 20 kamera baš i nema smisla.

strahov.jpgNo, tema ovog teksta jest Velký strahovský stadion, odnosno stadion Strahov u Pragu. Ovdje će sam tekst biti nešto drukčiji jer sam imao priliku otići na stadion (i to ciljano). Monumentalno zdanje na brdu Petřín prava je relikivija soc-realističke gradnje. Sve je mahom u asfaltu i betonu i djeluje prilično sivo, a blizu njega je i hostel, u jednoj od niza potpuno istih zgrada, kako bi dojam bio potpun (klik za veću sliku - otvara pop-up prozor). Autobusna linija koja vodi natrag u centar prolazi kroz dio grada napučen vilama i rezidencijama; očito je i u Pragu brdo ekskluzivno mjesto stanovanja. Blizu samog stadiona par je modernih zgrada (u nas ih zovu urbanim vilama), tako da se na jednom brdu zaista spajaju kapitalizam i socijalizam, barem kroz gradnju.

Ukoliko se ide prema stadionu od centra Praga, put je zaista reprezentativan (na brdo se može popeti uspinjačom ili pješke kroz park). Na tom brdu je i Rozhledna tj. vidikovac, vrlo sličan Eiffelovom tornju u Parizu (visina Rozhledne jest 60 m, ali zbrojena s nadomorskom visinom na kojoj se nalazi, dobiva se visina baš Eiffelova tornja). Tu je i nekoliko vrtova, kojih zaista ima u izobilju u Pragu.

Kako sam već ranije pisao, stadion je sagrađen 1926., 1932. je dobio betonske tribine, a moderniziran je u nekoliko navrata 1948. i 1975, kada je dobio svoj današnji izgled. Kao takav predstavlja najveći stadionski objekt na svijetu. Na njem se nikad nisu igrale službene nogometne utakmice, jer je površina koju obrubljuju tribine nešto veća od 300×200 metara (dok je nogometno igralište 105×70 metara - što je gotovo 9 puta manje). Na njemu su održavane velike sinkronizirane gimnastičke vježbe, odnosno gimnastički sletovi pod imenom Spartakijada, i to svakih 5 godina od 1955. 1985. održana je posljednja. Bilo je i nekoliko moto-utrka u šezdesetima.

Danas ovaj stadion koristi praški nogometni klub AC Sparta, koji je i obnovio kompleks 2002. za 256 milijuna kruna, što je nešto više od 60 milijuna kuna. Ukupno je 8 igrališta (6 velikih i 2 za futsal, tj. mali nogomet), dva restorana, konferencijska sala i svi ostali sadržaji potrebni jednom trening-centru (službena stranica).

Odmah kraj Strahova (lijevo na satelitskoj slici) je i AXA Arena na kojoj igra AC Sparta. Početkom devedesetih na Strahovu je održano nekoliko koncerata, među ostalima bili su to Pink Floyd (7.9.1994.), Rolling Stones (čak dva puta, 18.8. 1990. i 5.8.1995., preko 100 000 ljudi oba navrata), U2 (14.8.1997.) i drugi.

Stadion je bio korišten vrlo rijetko i oduvijek je poput bijelog slona - praktično ga se ni za što nije moglo iskoristiti i dan-danas najviše “služi” kao spomenik nekadašnjim vremenima, sve dok nije preuređen u trening-centar.

Monumentalnost mu se može vidjeti na slijedećim fotografijama:

Izvori na web-u: