Arhiva u kategoriji 'Ekonomija'

Haludovo - nekad i danas, I. dio

U svojevrsnoj pripremi dugo mi već stoji tema o Haludovu, kompleksu hotela na otoku Krku, u Malinskoj. Nekada je to bio svojevrsni kuriozitet na našoj obali; pomalo dekadentno mjesto gdje su se Dom Perignon i jastozi tamanili u neograničenim količinama i gdje su gosti dubljeg džepa nemilice trošili novac u kockarnicama. Zna li se kakva je situacija u društvu sedamdesetih, kada je bilo zlatno doba Haludova, još je više nevjerojatno kako je uopće čitava ideja zaživjela.

Danas je Haludovo devastirano i praktično stoji zapušteno već godinama, a radi se o jednoj od najboljih lokacija na Krku, uz samo more, s posebnim cestovnim prilazom i priličnim brojem kvadrata vrlo atraktivnog zemljišta.

Uz ime Haludova posljednjih se godina vežu različite tvrtke registrirane u poreznim oazama, a jedno ime je uvijek stalno: to je Ara Abramyan, armenski biznismen. U Jutarnjem listu objavljen je članak gdje Damir Polančec sugerira Armencu da se riješi Haludova ili da pokrene investicije. Idejni projekti su revidirani, navodi se, već dva puta i posljednje rješenje Borisa Magaša (koji je i tvorac prvog Haludova) je prihvaćeno.

Što će se dogoditi s kompleksom koji definitivno nedostaje Krku, a posebice Malinskoj, nepoznato je. Detaljniji presjek što se sve događalo s Haludovom i što je Haludovo uopće - u II. dijelu.

Pranje posuđa

Kako kućanstvo u kojem živim već duže broji točno jednog člana (službeno; ponekad se dogodi varijacija, no ne toliko često i u velikom broju dana) ova tema mi je, kao i pranje rublja, vrlo bliska. Naime, uz klasični sudoper (i sav accessoire koji ga prati) imam i perilicu za suđe. Korištenje jednog i drugog negdje je u omjeru 70:30, no svaka iole veća količina suđa ide direktno u perilicu.

Tako sam danas naišao na zanimljiv tekst na net.hr naslova Kako perete posuđe?

Što se energije tiče, u prosjeku je potrošeno oko 2,5 kWh energije za zagrijavanje vode. I ovdje su tri grupe potrošača: prva gdje su oni koji su trošili od 1 do 2 kWh energije, druga s oko 3 kWh i treća u kojoj su oni koji su trošili više od 5 kWh energije. Ekstrem u potrošnji bio je 16,5 kWh.

Za usporedbu, ekonomična perilica posuđa koristi oko 15 litara vode i između jednog i dva kWh energije.

Ovo ispitivanje provedeno je u sklopu projekta Sveučilišta u Bonnu i sve je iscrpno opisano u članku koji je popratio istraživanje. Na TreeHuggeru se nalazi članak Dishwasher vs Handwasher u kojemu se poziva na isto to ispitivanje.

Rezultati su prilično raspršeni, no pokazuju se određene tendencije. Brojevi ukazuju na to da nema baš jasnog načina kako ljudi peru posuđe - svatko pere na neki svoj način koji je više ili manje ekonomičan. Ono što proizlazi iz cijele priče jest to da su strojevi ipak u nekim stvarima prilično efikasniji od ljudi i što je po meni najbitnije, štede vrijeme, odnosno učinkovito ga preraspoređuju. Naime, dok perilica obavlja svoju dužnost, ja ne moram provesti sat ili dva uz nju osluškujući kako radi. Potrošim 15 minuta na spremanje posuđa u prostor za pranje i posvetim svoje vrijeme nečemu drugom - radu, odmoru, druženju s obitelji.

Istina, tu je i investicija u perilicu kojoj ipak treba određeno vrijeme kako bi se isplatila; no, pokazalo se da je perilica poprilično efikasna u dobrom pranju posuđa, dok će i najsavjesniji i najekonomičniji perači na toj točki kiksati, iako ne svaki put.

Osobno, meni je komfor kod nekih stvari ipak ispred cijene; počevši od usluga internet bankarstva kojeg koristim od samih njegovih početaka, do raznoraznih plaćanja mobitelom, korištenja strojeva poput perilica posuđa i tomu slično. Automatizacija nekih poslova i obaveza koja izbacuje preveliku potrošnju vremena iz rasporeda nešto je kod čega neću gledati na čisto ekonomsku isplativost, već ću i uračunati vrijeme, vlastitu energiju i volju koju trošim. Osobno, draže mi je zadržati volju i energiju za čitanje i proučavanje nekih korisnih stvari.

Ručak i večera…

Prilikom studiranja u indeksu sam imao upisan jedan pomalo nezanimljiv predmet, nasreću samo imenom, u kojemu je bilo riječi o kvaliteti - što jest i kako se postiže, ljudi koji su tu napravili značajne pomake, kako se prati, mjeri i postiže i slično. Tu sam prvi puta čuo za program poboljšanja kvalitete šest sigma (six sigma) - riječima vrlo jednostavan, a u praksi ponešto kompliciran, no svejedno vrhunski alat u postizanju i unaprijeđivanju kvalitete.

Tokom tog predavanja dobili smo na uvid dijagram kakav je prikazan na slici.

dinner_lunch1.jpg

Kako je i vidljivo, dijagram govori o raspodjeli posla zavisno o godinama starosti i vrlo je primjenjiv na inženjersku struku, iako bi vrlo lako bio primjenjiv, uz pojedine modifikacije kratica, u gotovo svakoj struci, odnosno zanimanju.

Dijagram prikazuje kako mlad inženjer ima oko 25 godina, dolazi u tvrtku i nakon upoznavanja s kadrom-postrojenjima-radionicama-uredima-ostalim kreće u Research & Development (R&D) odjelu; logično, čovjek s tehničkog fakulteta obično je prilično dobro upoznat s novim strujama, pun je idjea i entuzijazma i odio za Istraživanje i razvoj jest kao naručen za njeg; tamo ima priliku učiti od starijih i iskusnijih i vrlo brzo upiti nova znanja.

Kako čovjek odrasta, s godinama mu u opseg posla sve više ulazi i Product Improvement (PI) i Management (M) - ponovno, logični koraci: kako je već prošlo određeno vrijeme, čovjek je upoznat s proizvodima i postupcima i može utjecati na njihovo poboljšanje te se sve više nalazi u poziciji voditelja, odnosno svojevrsnog menadžera koji uči novopridošle ljude. U 35. godini, čovjek je maksimalno usredotočen na tvrtku - vrijeme mu je podijeljeno na upravljanje ljudskim potencijalom i na poboljšavanje proizvoda (po mom mišljenju, dvije ključne komponente svake tvrtke; s tim da su ljudi bitniji dio).

S daljnjim rastom iskustva, u radno vrijeme ulazi još jedna stavka koja nikako nije zanemariva, a često se odvija van tvrtke - to je Dinner and Lunch (D&L) i zaista, Ručak i Večera bitan su dio posla u kasnijim godinama. Mnoštvo se stvari dogovori preko dobre hrane i pića.

Ne trebam niti napominjati da se dijagrama kolege mi i ja osobno i dan-danas sjetimo kad raspravljamo o poslu i sličnome…