Kako kućanstvo u kojem živim već duže broji točno jednog člana (službeno; ponekad se dogodi varijacija, no ne toliko često i u velikom broju dana) ova tema mi je, kao i pranje rublja, vrlo bliska. Naime, uz klasični sudoper (i sav accessoire koji ga prati) imam i perilicu za suđe. Korištenje jednog i drugog negdje je u omjeru 70:30, no svaka iole veća količina suđa ide direktno u perilicu.
Tako sam danas naišao na zanimljiv tekst na net.hr naslova Kako perete posuđe?
Što se energije tiče, u prosjeku je potrošeno oko 2,5 kWh energije za zagrijavanje vode. I ovdje su tri grupe potrošača: prva gdje su oni koji su trošili od 1 do 2 kWh energije, druga s oko 3 kWh i treća u kojoj su oni koji su trošili više od 5 kWh energije. Ekstrem u potrošnji bio je 16,5 kWh.
Za usporedbu, ekonomična perilica posuđa koristi oko 15 litara vode i između jednog i dva kWh energije.
Ovo ispitivanje provedeno je u sklopu projekta Sveučilišta u Bonnu i sve je iscrpno opisano u članku koji je popratio istraživanje. Na TreeHuggeru se nalazi članak Dishwasher vs Handwasher u kojemu se poziva na isto to ispitivanje.
Rezultati su prilično raspršeni, no pokazuju se određene tendencije. Brojevi ukazuju na to da nema baš jasnog načina kako ljudi peru posuđe - svatko pere na neki svoj način koji je više ili manje ekonomičan. Ono što proizlazi iz cijele priče jest to da su strojevi ipak u nekim stvarima prilično efikasniji od ljudi i što je po meni najbitnije, štede vrijeme, odnosno učinkovito ga preraspoređuju. Naime, dok perilica obavlja svoju dužnost, ja ne moram provesti sat ili dva uz nju osluškujući kako radi. Potrošim 15 minuta na spremanje posuđa u prostor za pranje i posvetim svoje vrijeme nečemu drugom - radu, odmoru, druženju s obitelji.
Istina, tu je i investicija u perilicu kojoj ipak treba određeno vrijeme kako bi se isplatila; no, pokazalo se da je perilica poprilično efikasna u dobrom pranju posuđa, dok će i najsavjesniji i najekonomičniji perači na toj točki kiksati, iako ne svaki put.
Osobno, meni je komfor kod nekih stvari ipak ispred cijene; počevši od usluga internet bankarstva kojeg koristim od samih njegovih početaka, do raznoraznih plaćanja mobitelom, korištenja strojeva poput perilica posuđa i tomu slično. Automatizacija nekih poslova i obaveza koja izbacuje preveliku potrošnju vremena iz rasporeda nešto je kod čega neću gledati na čisto ekonomsku isplativost, već ću i uračunati vrijeme, vlastitu energiju i volju koju trošim. Osobno, draže mi je zadržati volju i energiju za čitanje i proučavanje nekih korisnih stvari.
Ajde da doprinesem istraživanju: handwasher.
Stvar navike. Ja uvijek većinu toga operem dok sam i onako u blizini štednjaka, čim je jelo pripremljeno, tako da iza ručka ostaje samo “laka artiljerija”. Imam i manu da ne mogu sjesti za stol a da na štednjaku ostane “mirisna” tava - ja to odmah u 3 poteza sredim i ne doživljavam kao veliki gubitak vremena.
Eko: voda se zagrijava u sanitarnom plinskom bojleru od 150l, pa nema posebnog zagrijavanja radi pranja posuđa.
Eto ga na :))
Što reći no svaka čast na organizaciji i volji da se odmah opere suđe nakon korištenja.
Eko argument stoji u jednu ruku (npr. kad bi koristila perilicu, trošila bi manje tople vode za pranje posuđa, pa bi ostalo više za druge svrhe; ili, voda u sanitarnom bojleru stoji zagrijana, no ipak se hladi i treba je nanovo ugrijati, dok kod perilice to nije slučaj)
No, da sad ne ulazim u preveliku filozofiju - tvoje inženjersko rješenje je jako dobro, pogotovo što je spojeno s korisnikom kojem je taj sustav apsolutno najbolji, tj. s tobom
a ne znam što će mi perilica, da stavim onaj jedan tanjur na kojem je do maloprije bila dr. oetker pizza
razmišljam da kupim, ali nemamo dovoljno suđa.
Imam perilicu skoro pa oduvijek i kad se pokvari (doduše rijetko, ali i to se događa)vidim koja je razlika. Čak i da nije ekonomski i eneregetski isplativija, slobodno vrijeme je ono što je meni prilično bitno. Nije to baš uvijek slobodno vrijeme, ali je oslobođeno od pranja suđa. A taj dio mi je važan
Znači, slažemo se u pogledu vremena koje perilica donese, odnosno uštedi
ma ima suđa, samo nikako ga toliko potrošiti da se pokaže potreba za perilicom
ali razmišljam da uzmem jednu…
Bilo bi dobro kad bi mogao uzeti perilicu na probu i vratiti je u trgovinu. Spremiš nego kompleksno jelo, zaprljaš 20-ak tanjura, napraviš test perilice i to je to. Vidiš, još nigdje u časopisima nisam vidio takvu recenziju (kao što sam vidio za dijelove računala, laptope i mobitele)… Već mi se neke ideje motaju po glavi