Arhiva autora linus.broj.dva

PredEUROpsko ludilo…

Opće nogometno ludilo ovih dana nemilice ide ka svom vrhuncu; uz dnevne novine dijele se navijački rekviziti, CD-i s navijačkim pjesmama, knjige o SP 1998., brošure za one (uglavnom žene - po riječima izdavača) koji neće pratiti EURO

Pivari gotovo pa da nisu ostavili niti sekunde reklamnog vremena za ostale proizvode, biraju se najbolji golovi europskih prvenstava (što je pomalo i besmisleno jer koliko ljudi, toliko najljepših golova), beskrajne analize što bi moglo biti u prvoj utakmici protiv Austrije (što je isto tako besmisleno jer nogomet kao i velika većina igara nije deterministička, već poprilično stohastična - jest, mogu se povećati ili smanjiti izgledi, ali to ne donosi pobjedu).

HRT opet priprema voditeljice za nogometne emisije, kojima nogomet baš i nije u sferi zanimanja - moram priznati kako mi ta logika nikako nije jasna, uz svo dužno poštovanje prema tim djevojkama/ženama. Osobno, puno mi je draže poslušati neku poluanegdotu iz nogometnog (polu)svijeta ili uživati kako Željko Vela spušta najvećem bleferu u nogometno-sudačkom miljeu, Mateu Beusanu, nego čuti od voditeljice tipa Mile Horvat “a jeste mi ga uvalili za prvi put” (prenesen citat iz serijala emisija povodom SP 2006. u Njemačkoj) i ostale slične polubedastoće kojima se nastoji “zašećeriti” nogomet - kao da je nuklearna fizika pa mu treba popularizacija. Svesrdni doprinos općem stereotipu o nogometu, nogometašima, manekenkama, modelima, voditeljicama i ostalima ne treba ni previše objašnjavati.

Da, nogomet jest spektakl i sve više postaje perolaka zabava za mase. Ronaldove prositutke, Ronaldinhovi tulumi, tko je homoseksualac u hr-reprezentaciji… Dobro, ovo jesu ekstremi, ali vrlo dobro ukazuju na trend.

A sama igra i nije najbitnija - tako će Blažičko i dalje bacati nebrojene gluposti i govoriti kriva imena igrača u polju (tko god je ikad bio na stadionu koji je na razini Maksimira zna kako se dobro vidi svaki dio terena i da je pogriješiti 10 puta u jednom prijenosu dobar znak koju kvalitetu komentator ima). Sva sreća da nema Engleske jer tada bi se slušali samo hvalospjevi i obavezno bi se čulo ime i prezime svakog igrača plus ime kluba u kojem igra - to je privilegija koju će Ivica priuštiti samo igračima s Otoka. Nisu ni drugi komentatori “nevini” - često se za neke polugledljive utakmice čuju ogromni hvalospjevi - valjda je i to dio obaveza prema sponzorima.

Osobno, jedva čekam čuti himnu i naše navijače kako ju pjevaju, prvi sučev zvižduk i sve ono nepotrebno živciranje, psovanje i, nadam se, poneko veselje kod lopte u protivničkoj mreži…

Evo zašto je predstojeći EURO…

… pomalo opasan za mene (posao, kuća i sl.)? Mogućih je bodova 1000, a gube se netočnim odgovorima i sporim odgovaranjem. Nije baš za pohvalu, ali je dobra isprika za toliki broj tekstova o nogometu… Kviz se može probati na ovoj adresi.

kviz.JPG

Lopta nađe način da vrati…

Rulet jedanaesteraca u finalima različitih nogometnih natjecanja uvijek ostavlja barem jednog super tragičara. Johnu Terryju zasigurno nije nimalo lako, a ako se u svojim suzama sjeti Roberta Baggija koji je 1994. praktično dao krunu svjetskog prvaka Brazilu, neće mu biti nimalo lakše. Lopta često puta uzme kada je to najmanje poželjno; Terry je imao veliku priliku; možda je to ista lopta koju je u završnici utakmice glavom skrenuo u korner nakon udarca Ryana Giggsa.

No, ima jedan igrač kojem je lopta ostala dužna i koji čeka 12 godina minus jedan dan - bilo je to finale 1996., 22. svibnja, između Ajaxa kao branitelja naslova i Juventusa. Na golu je tada, u dresu Ajaxa, stajao Edwin van der Sar, krakati Nizozemac koji je branio čitavu utakmicu i produžetke (završilo je 1-1), da bi u ruletu jedanaesteraca pogodio sve 4 strane u koje su pucali Juventusovi igrači praktično diravši svaku loptu koja je iza njegovih leđa ušla u gol. Jedanaesterci su završili s 4-2 i Juventus je uzeo srebrnu kantu.

I večeras je Nizozemac imao barem 3 jedanaesterca na ruci; možda mu je prošlo kroz glavu finale otprije 12 godina. Vratila mu je lopta, s 12 godina čekanja (inače, Nizozemac je bio i na golu u polufinalu europskog prvenstva 2000. između Italije i Nizozemske; u toj je utakmici Nizozemska ukupno izvela 6 jedanaesteraca, promašila 5 - red je bio da jedanaesterci jednom vrate).

Vjerujem kako bi Roman Abramovič dao i posljednji dolar da je on mogao izvesti taj posljednji jedanaesterac…

Još jedan zanimljiv detalj:

Za Chelsea igra Michael Ballack, čovjek kojemu se slično kao sa Chelseajem (drugi u prvenstvu, gubitak finala LP) već dogodila s Bayer Leverkusenom (o tome imam i poseban tekst).