Archive: January, 2009

Neplaćeni oglas – Belkin TuneFM za iPod

TuneFM preuzet je od strane novog vlasnika – želim mu puno sati slušanja i dobrog prijema!

TuneFM je zakaparen do ponedjeljka navečer, pa je oglas privremeno storniran.

Oglasio bih prodaju Belkin TuneFM dodatka za iPod. Komplet se sastoji od punjača za auto i FM emitera – dakle, iPod se može slušati preko radiovalova na bilo kojem FM prijemniku, odnosno radiju (u autu, na poslu, kod kuće itd). Moguće je predefiniranje 4 frekvencije emitiranja. Zvuk je vrlo dobar, domet pristojan (ne treba očekivati neke sulude mogućnosti emitiranja), ali za automobil je odlično rješenje.

Ne radi na iPod touch gen1 (isprobano). Radi na iPod nano i iPod classic (isprobano). Preporučam posjet službenoj stranici i iščitavanje točne specifikacije.

Početna cijena: 200 kuna.

Oglas vrijedi… Vrijedi.

Kontakt preko komentara, preko forme za kontakt ili putem emaila na linus.broj.dva[at]gmail.com.

STD1_F8Z075_BLK.jpg

VN:F [1.9.1_1087]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)

Kad komentiraju Blažičko, Kovačević, Modrić…

U Jutarnjem listu su se latentno narugali apsolventima i diplomiranim ekonomistima što se tiče nekakvog općeg znanja.
Na HRTu bi svoje perjanice mogli poslati natrag u osnovnu školu da ponove osnove matematike.

Dijalog 1 (slalom na Sljemenu):
Blažičko: …i sjajan prolaz, ima 25 sekundi prednosti
Modrić: … 25 sekundi je ipak previše, prije 25 desetinki
Blažičko: …naravno, Dag, 25 desetinki je, ispričavam se…
Modrić: …odličan prolaz, vidjet ćemo hoće li ostati tih 25 desetinki…

(službeno vrijeme pokazivalo je -0.25, odnosno 25 stotinki zaostatka)

Ovo je samo dio dijaloga, ne treba ni spominjati miješanje sekundi, desetinki i stotinki u još barem 10 navrata. Nerijetka je to pojava na skijaškim utrkama. Decimalni brojevi očito su prilično kompleksni. Znam da nije svatko za matematiku, ali 6. razred osnovne je u pitanju.

Dijalog 2 (Kitzbühel)

Kovačević: … nagib staze na samom startu je 85%

Modrić: … strašno nešto, za 3 i pol sekunde si na 70 km/h

Kovačević: … staza je strašno zaleđena, nevjerojatno…

Modrić: … da, to je kao da je netko hokejaški teren izrezao i nagnuo…

Kovačević: … strašno, čisti led pod nagibom od 85 stupnjeva (nagib od 85 stupnjeva odgovara nagibu od 1143%, odnosno za u jednom metru dužine popne se za 11,43 metra visine; nagib od 100% odgovara podizanju od 1 m u visinu na 1 m dužine – dakle, kut od 45°)

Modrić: … strašno, kakav je to nagib, 85 stupnjeva

Kovačević: … nevjerojatno…

Inače, tih famoznih 85% odgovara nagibu od oko 40°, što je i najveći nagib staze. Osim toga, nevjerojatno je njihovo čuđenje kako netko tko nema najbrže prolaze na mjestima gdje se mjeri brzina ima na kraju najbolje vrijeme. Očito, na fizici su isto gledali kroz prozor umjesto na ploču…

VN:F [1.9.1_1087]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)

Spust u Kitzbühelu – Hahnenkammrennen

Uz spust u Wengenu, pobjediti u Kitzbühelu definitivno je jedna od najvećih pobjeda u svjetskom skijaškom kupu u alpskom skijanju - obje utrke ravnopravno mogu biti skijaški pandan Wimbledonu ili Roland Garrosu. Oba su spusta dovoljno zahtjevna i traže maksimalno lude spremne skijaše.

Kitzbühel se nalazi u Austriji, a spust se održava na planini podno koje je smješten, na poznatom Hahnenkammu (odnosno Pijetlova krijesta). Streif je dio planine na kojoj je smještena jedna od najtežih spustaških staza u kalendaru muškog svjetskog kupa (analogija - Crveni spust dio je Medvednice, odnosno Sljemena).

Spust je dug 3312 metara, a visinska razlika od starta do cilja je približno 860 metara, što daje prosječni nagib od 26% (službeni podaci kažu 27%). Prevedeno, prosječan nagib jest gotovo 15°, no najveći nagib jest 40°, dok je najmanji 2°. Kako je sam start često na udaru magle i vjetra, nerijetko se spust skraćuje što dovodi do izbjegavanja dijela staze pod imenom Mausefalle gdje skijaši dobivaju priličnu brzinu (pred ciljnu arenu skijaši izvode skok i postižu brzinu preko 130 km/h). Rekord staze drži Fritz Strobl – 1997. prešao je stazu za 1.51,58 što daje prosječnu brzinu od 106 km/h.

Na Steifu su pobjeđivali najveći – Kily, Klammer, Maier, Eberharter, Zurbriggen… Franz Klammer uspio je 1977., 1976 i 1975. dobiti i Wengen i Kitzbühel! Još nekoliko skijaša uspjelo je osvojiti obje utrke u istoj godini – od 2000. to je uspjelo samo Fritzu Stroblu (2000.) i StefanEberharteru (2002.). Isto je uspjelo još nekolicini, među kojima je i Toni Sailer (dva puta u pedesetim godinama 20.st.).

Ova utrka i spust u Wengenu u kalendaru se nalaze jedna do druge, tj. Kitzbühel slijedi vikend nakon Wengena.

Baš danas je domaći čovjek Didier Defago uzeo pobjedu u Wengenu, dok je prošlogodišnji pobjednik Bode Miller ostao drugoplasiran. Možda Švicarac uspije i na Streifu i tako spoji tjedan iz snova… Švicarac je uspio – pobijedio je i na Streifu i zgrabio svojevrstan grand slam (24.1.09.).

(spust Hermana Maiera 2004.)

Zanimljivi linkovi:

VN:F [1.9.1_1087]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)

postanje s ipoda

wordpress aplikacija za iPod touch uopće nije loša, dapače…

VN:F [1.9.1_1087]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)

Konzum trgovINA

Vozeći se jutros na posao čuo sam kako su benzinske postaje iskoristile zatvorene trgovine nedjeljom počevši prodavati mlijeko, ulje, brašno i slično u svojim prodavaonicama. Očito se smatra kako je rad trgovina nedjeljom u HR vrlo bitno, a kad uz tankanje možeš obaviti i mali špeceraj-šoping – eto prilike za dodatnu zaradu. Možda će se i cijene špeceraja mijenjati svakoga drugog utorka kako je sad praksa s benzinom.

Već vidim akciju naših trgovaca skupa sa naftnim kompanijama i potpuno nov način udruživanja radi širenja poslovanja – nekim našim poslovnjacima ionako samo nedostaje posao s naftom da zaokruže ponudu.

Još se jednom pokazalo kako su u nas zakoni  pomalo apsurdni, tj. dovode do apsurdnih i bizarnih situacija. Prije nekoliko godina to je bio Zakon o potrošačima čiji je trademark i jedina bitna odlika u javnosti bila “smije li se naplatiti plastična vrećica u trgovini”! Što se mene tiče, jedna plastična vrećica trebala bi koštati 50 kuna, pa bi ih možda bilo manje bačenih po šumama, uz cestu i u more, a ne da se dijele šakom i kapom ili naplaćuju prejeftinu kunu. Ne zaboravite, plastične vrećice velik su potrošač nafte koje baš i nema više previše.

Po mom mišljenju, suštinski problem svakog zakona u nas je njegovo provođenje – naime, u nas ima krasnih zakona, prepisanih iz najboljih pravnih uređenja, ali oni su mrtvo slovo na papiru jer ih ne možeš provesti. I onda se donese zakon gdje je lakše zabraniti rad nedjeljom gotovo svima, nego uspostaviti mehanizam kontrole i žestokog proganjanja onih koji rad vikendom i neradnim danom ne naplaćuju po zakonu koji već dugo postoji. Iz prve ruke dobro znam kako to izgleda; u jednoj tvrtki čije poslovanje znam kao džep nije bilo šanse da se prekovremeni rad, rad vikendom i neradni dan ne plati kako je propisano.

Sama ideja donošenja zakona koji je napravljen tako da šteti i onima koji rade i koji ne rade po zakonu posve je ista kao i velika većina običaja po, primjerice, našim fakultetima – tako se na fakultetima uvijek bavi onima koji su lošiji od ostalih, ne pohađaju predavanja i sl. i za njih se uvijek izmišljaju neka pravila, postupci i sl. umjesto da ih se “otpili” nakon što ispucaju svoje kredite i šanse.

Ovako sad imamo apsurdnu situaciju – država je donijela zakon da zaštiti radnike, recimo to tako, ali sada će poslodavci dobiti idealnu izliku da se riješe viška zaposlenih. Mogu trubiti koliko hoće iz vladajućih da za to nema razloga, ali radne knjižice nisu na Markovom trgu, nego negdje drugdje.

U narednim danima očekujem još rješenja kojima se nastoji narugati i kojima se nastoji izvrnuti postojeći zakon – jer to je ono što je uobičajeno u našem društvu.

VN:F [1.9.1_1087]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)