Jučerašnja utrka u F1, Velika nagrada Brazila koja se vozi na stazi Interlagos u São Paulu ponudila je zaista priličnu napetost i svjedočilo se sveopćoj konfuziji u boksu nakon prolaska Felipea Masse i Louisa Hamiltona kroz ciljnu ravninu.
Timo Glock, vozač Toyote (eto, konačno se posrećilo i toj megamomčadi s megaproračunom da je sudjelovala u odluci oko naslova prvaka, još im samo preostaje da i njihov vozač konkurira), spominje se kao osoba koja je odlučila naslov prvaka. Zasigurno u Brazilu i Italiji neće imati veliku dobrodošlicu ili klub navijača (a vjerojatno si je i prekrižio mogućnost da ikada vozi za Ferrari).
Vjerujem kako je svakom pratitelju F1 barem malo žao što je Massa ostao bez titule - no, sezona je bila duga, bilo je puno uspona i padova (Massa ima 6 pobjeda, Hamilton ima manje odustajanja; podija je jednako, Hamilton ima jedan plasman od 4. do 8. mjesta više i tako unedogled). Nekada je 99 bodova malo, a nekad je i jedan previše - Hamilton se toga dobro sjeća od prošle sezone.
Možda Glock jest svojim potezom direktno odlučio prvaka - ironija leži u tome da bi svaka kazna upućena vozaču Toyote samo dodatno potvrdila Hamiltona kao prvaka. Doslovce, Glocka bi trebalo nagraditi kako bi se prvak promijenio. Istina je da je Hamilton do naslova došao kalkulantski, što je i priznao Ron Dennis rekavši kako je bilo besmisleno ići se tući s Ferrarijem i Alonsom i da su išli na zicer. O tome neka sudi povijest.
Činjenica je da trenutni sustav bodova nosi napetost u natjecanje, jer već drugu sezonu zaredom pobjednik se odlučuje u posljednjoj utrci i da je razlika na kraju samo 1 bod, no sustav ima problema s nagrađivanjem pobjednika. Ovo su situacije iz prošle dvije sezone:
- 2007. Hamilton 4 pobjede i 12 podija (5 drugih mjesta), 3 plasmana u bodovima, Raikkonen 6 pobjeda i 12 podija (3 druga mjesta), 3 plasmana u bodovima - razlika 1 bod u korist Finca
- 2008. Massa 6 pobjeda i 10 podija (2 druga mjesta), 3 plasmana u bodovima, Hamilton 5 pobjeda i 10 podija (2 druga mjesta), 4 plasmana u bodovima - razlika 1 bod u korist Engleza
2007. prvak je postao onaj s više pobjeda, ali dvije pobjede više imale su istu težinu kao i 2 druga mjesta više i možda bi ipak trebalo malo povećati razliku između prvo- i drugoplasiranog (ne 4 boda, ali 3 bi možda bila optimum) . Mijenjanje bodovnog sustava kroz povijest ukazuje na to kako je oduvijek bilo problematično pronaći pravedan sustav. Što je više utrka, praktično je veća šansa za onoga koji je “pri vrhu, ali ne pobjeđuje (pre)često”, nego za onoga koji dosta pobjeđuje (pa zbog većeg rizika više oscilira, uvjetno rečeno).
Isti se problem javlja i u skijanju - je li bolji skijaš onaj koji pobjedi u 10-12 utrka i ima podij u još 4 ili 5 (što znači više od 1400 bodova u nekih 15, 16 utrka - dakle, nema potrebe za nastupom u više od trećine utrka) ili je bolji onaj koji skupi bodove u svim utrkama, ali ima manje pobjeda?
Malo manje izražen problem je u nogometu, ali ima ga i tamo - npr. Liverpool je poznat po “ciljanju” trofeja, pa redovito dođe do završnice LP, dok u prvenstvu debelo zaostane. Na kraju Liverpool bude prvak Europe, ali ne i Engleske (očiti sukob konzistencije kroz natjecanje ili top-forma u svega 10 utakmica). Ovdje je dana paušalna ocjena, ali ističe se bit.
Možda i postoji neki sustav bodovanja koji bi točno valorizirao učinak vozača kroz sezonu, ali to bi vjerojatno bio previše kompliciran sustav koji bi ubio zanimanje za sport. Najava da će se uvesti sustav zlatnih medalja, odnosno “tko ima najviše pobjeda, taj je prvak” možda i ne predstavlja toliko lošu ideju, no mislim da ne bi donijela puno dobra jer je svih 17 utrka prerazličito i možda je konzistentnost vozača malo bitnija od broja pobjeda.
Massa je izgubio titulu, po mom mišljenju, u prve dvije nezavršene utrke (Australija, Malezija) - gotovo stalno je trebalo hvatati Hamiltona, a tu je bio i Raikkonen kojeg se možda više favoriziralo u početku sezone…