Monthly Archive for September, 2008

Operacija “Index” (ili “Indeks”)

Mala plava knjižica ovih dana doživljava svojih Warholovskih 15 minuta slave - iako, praktično gledajući, u ovom slučaju indeks je zamijenio plavu ili bijelu kovertu, a primarna mu je uloga stavljena na stranu. Inače, indeks se na kraju priče dobiva natrag, za uspomenu i dugo sjećanje, jer bolje “pamti” vrijeme studiranja (potpisi, ocjene, upisi godine, divljenje, prebrojavanje ispita…). Osobno sam svoj indeks prelistao desetak puta prije nego sam prijavio diplomski - da se slučajno nije potkrao neki nepoloženi ispit (bilo ih je negdje 58, pa se svašta moglo dogoditi).

Inače, bio sam zaposlen na jednom fakultetu na kojem je navodno uhićena jedna osoba u sklopu ove (antikorupcijske) akcije (je li antikorupcijska borba nešto što se manifestira sporadičnim akcijama ili nešto što stalno traje?) - sjećam se da sam u više navrata razgovarao s profesorima i kolegama asistentima tko bi mogao primati novac za ocjene na ispitima. Praktično se nikad nije čulo da netko prima novac (a takvo što vrlo brzo postaje javna tajna) jer moj fakultet nije za karijeriste i njima slične, za to su ipak neki drugi.

Često se pričalo o tome kako su ocjene dijeljene i davane na svakojake načne i po različitim kriterijima, od međugeneracijskih dugovanja (njegov je djed zadužio i utemeljio pola faksa i predavao je polovici današnjih profesora, pa se vraća dio duga) do prijateljstava studenti-asistenti-profesori (tenis, jedrenje, kava i sl.). No, te su priče uvijek počinjale negdje tamo u 7. semestru - dakle, debelo nakon sita i rešeta prve dvije godine gdje apsolutno nikad nije bilo glasa o tome da se negdje može dobiti kakva dvojka ili trojka za određeni ekvivalent u konvertibilnoj valuti. Osobno, znam vrlo dobro nekoliko ljudi koji su imali vrlo zanimljivu fakultetsku karijeru, a da nisu dali niti jednu kunu ili euro za svoje, nazovimo ih, uspjehe. Je li to korupcija?

Možda jest, ali dokazati ju u našem društvu graničilo bi s apsurdom. Ti su se ljudi dobro snašli ili kako moj dobar prijatelj kaže - “prilike beru jagode”. U svojoj srži, ti ljudi pokazuju stanje društva u nas - svi su moralne vertikale, stupovi poštenja, a prijevare te čekaju na svakom koraku - od kafića i trgovina do fakulteta i posla. Valjda je u ljudskoj prirodi da su svi spremni na male prijevare, no gdje prestaju te “male” i počinju “velike” prijevare?

Osobno sam podmitio policajca - u svom jedinom prometnom prekršaju u vozačkoj karijeri (koja traje desetak godina). Prebrzo sam vozio - i nakon zaustavljanja nisam se bunio, žalio, plakao i sl. već sam odmah htio platiti kaznu jer sam zaista žurio. Rekao sam policajcu neka izračuna kaznu i da bih je ja odmah platio, ali to nije bilo moguće (to je bilo prije 6-7 godina, prije svih ovih zakona s drakonskim kaznama). Dogovorili smo se da platim pola kazne za nevezani pojas ili nešto slično. Dakle, i ja spadam među one koji su sudjelovali ili sudjeluju u korupciji…

Fotografije na panoramio.com

Prije češće, a sad nešto rjeđe uzmem fotoaparat u ruke, pa ispucam nešto fotografija. Poneke složim u panorame, ostale proberem i postavim izbor na Panoramio.com. Nema Photoshop-a, koristim samo PTgui.

Haludovo, nekad i danas - II. dio

Offshore tvrtka Bismass Limited International House sa sjedištem na otoku Man stekla je 54,59 posto vlasništva nad Hotelima Haludovo Malinska d.d. Bismass Limited International House, koji zastupaju Diane Jane Palmer i Melanie Jane Quayle, stekao je 5.859.425 redovnih dionica društva, što čini 54,5931 posto temeljnog kapitala društva. Istovjetan udjel ranije je posjedovao Sauron Ltd iza kojeg je stajao Armenac Ara Abramian.

Ovu vijest moglo se pročitati u business.hr-u prije nekih godinu i pol dana (Hoteli Haludovo mijenjaju vlasnike, ali ćud nikako). Nekoliko mjeseci prije te su se vijesti susreli Damir Polančec i Ara Abramian (ruski bogataš armenskog porijekla, većinski vlasnik prije prijenosa vlasništva) i dogovorili su konkretne korake u razrješavanju apsurdne situacije koja traje desetak godina. To je bilo još 2007., a duboko na ulazu u posljednju četvrtinu 2008. nema gotovo nikakvih pomaka. Hoteli su još zapušteniji (odlična galerija fotografija koju je IdentitetNepoznat postavio na Flickr) nego prošle godine, iako ima poneki gost u vilama (čini se da je smještaj ipak moguć).

Haludovo se nalazi na možda najboljoj lokaciji na sjevernom dijelu Jadrana (svakako najboljoj na Krku), odmah uz more i sa ogromnim potencijalom koji je bio uočen još tamo 1968. godine kada se započelo s gradnjom. Gradnja je završila 1971., a godinu prije dovršen je i riječki aerodrom (koji se nalazi upravo na Krku) i od kojeg se do Haludova može doći za 20-ak minuta (već vidim oglas sjevernije u Europi u kojem se nudi let avionom do Krka i ekspresan smještaj u hotel na obali, kockanje, zabava 0-24). Nakon otvorenja u hotel se slila masa gostiju sa zapada, koji su dolazili brodovima i avionima i koji su nemilice trošili u kockarnici i hotelu (za tadašnje ludilo u hotelu zasigurno su bile zaslužne i Penthouseove zečice). Pili su se šampanjac i viski, jeli kavijar i jastozi - svita se dobro provodila, a ljudi na Krku su bili zadovoljni. Kasnije je takva ponuda gostima ocijenjena kao “nemoralna” i svita je pokupila stvari i otišla, iako je i kasnije, sve do devedesetih, Haludovo oduvijek bilo simbol neke vrste luksuza jer je praktično bio jedini takav hotel na Kvarneru.

Haludovo je na vlastitom posjedu i prvi apartmani i kuće su prilično udaljeni, tako da je potencijal za kreiranje odredišta za non-stop zabavu prilično velik, no Haludovo je upravo zbog toga u škripcu - zemljište na kojem se nalazi toliko je atraktivno da bi praktično samo mazohisti išli u realizaciju novih hotela i sadržaja (treba samo zamisliti koliko bi administracije i patnje s birokratskim sustavom trebao proći neki investitor koji bi imao najbolju namjeru napraviti nešto smisleno na tom prostoru). I upravo tu je pat-pozicija - hotel je prodan za malen novac (jer je bio u dosta lošem stanju i opterećen dugovima - posljednja profitabilna godina bila je 1990.).

Sama privatizacija je otpočetka bila problematična - prvotni je privatni vlasnik posao obavio preko tvrtke u Lihtenštajnu; nakon klasične rasprodaje i izvlačenja novca iz poduzeća Haludovo je završilo u PIF-u i preko burze u Varaždinu Haludovo kupuje tvrtka registrirana na Cipru, a nakon toga slijedi prodaja udjela tvrtkama s početka priče - prvo Sauronu, a onda Bismassu.

U članku objavljenom u Vjesniku 2002. Veljko Božić je puno toga spominjao i nagoviještao za Haludovo, ali malo toga se obistinilo, tj. praktično je samo sve postalo još lošije nego tada. Iskreno, nije sve u imenu, ali jedna latinska izreka kaže Nomen est omen - zasigurno tvrtka koja se naziva po Morgothovom maiaru, mračnom liku iz trilogije Gospodar prstenova. Očito da je sudbina Haludova slična kao i Sauronova.