Monthly Archive for March, 2008

Dobar menadžment?

Ovih dana ponovno se kotrljala mogućost stečaja splitskog Hajduka. Nakon “slučaja Jarni” koji je, koliko znam, bio prvi takve vrste, još su Mornar, Hibić, Vuković (ima ih još) pokušali prislilno naplatiti svoja potraživanja guranjem kluba u stečaj. Dosad je uvijek na neki način pronađen novac i igrači su bivali isplaćeni. Praktično je za ne povjerovati kako jedan od ljudi koji je nekada gotovo držao klub u šaci danas vodi taj isti klub u prvoj ligi - ovo nije neka moralistička primjedba, ali jako dobro oslikava važnost Hajduka za Split uopće.

Hajduk je jedan poprilično vruć krumpir i nemali su se opekli na njemu; često se Dinamo spominje kao pomalo uklet klub koji je vrlo grub prema svojim legendama, ali niti Hajduk nije predaleko. Posljednjih se godinu-dvije-tri mogu slobodno svrstati u vrlo teške za klub s Poljuda, jer mnogi su se opekli na situaciji u klubu koja je daleko od idealne: prijetnje stečajem, odlascima igrača, nezadovoljstvo navijača… Nadoda li se tome i duboko nezadovoljstvo grada Splita što ne dobiva službene utakmice reprezentacijie i tek jednog potencijalnog putika na EURO 2008 - slobodno se može reći kako je preuzeti klub u ovom trenutku kadra samo onaj koji ima velike hrabrosti napraviti jedan drastičan rez ili koji nema apsolutne nikakve namjere osim nekako održati ovo stanje. Samo ove sezone otišli su Grgić, Erceg, Jerkov… Nitko nije želio reći ni slova o stanju iza zatvorenih vrata jer je Hajduk tim ljudima svetinja, ma koliko se činilo drukčije. Ne treba zaboraviti niti na navijače.

Prije nekoliko je mjeseci Torcida uspjela stopirati odlazk Ante Rukavine, napadača koji je jednom dobrom polusezonom zadivio more skauta i koji danas boravi podjednako na klupi i u igri i koji se pomalo i izgubio u poljudskoj epizodi. Nikola Kalinić s druge je strane privukao na sebe svu pozornost, no prodaja bi značila nečiji nestanak iz Splita (shvatiti doslovno ili figurativno, svejedno je).

Ne treba ni spominjati koliko je samo igrača prodefiliralo kroz svlačionicu - kada bi jedan igrač, tipa Vladimira Balića, pisao s kime je sve igrao i trenirao samo u Hajduku, mislim da bi bilo dovoljno za popuniti početne postave u kompletnom kolu 1. HNL!

No, Hajduk je simbol kojeg je vrlo teško promatrati razumno i stoga ne čudi što ipak postoji dosta velik broj ljudi koji žele pomoći Hajduku. Kao posljednji javili su se navijači, koji bi željeli otkupiti klub. Osobno, volio bih vidjeti ostvarenje te zamisli, ali bojim se da bi moglo doći do velikog sudara realnosti s jedne i velikih ideja i entuzijazma s druge strane.

U posljednjih se 13 godina, od velike sezone u kojoj je napravljen plasman među prvih 8 klubova Europe puno toga promijenilo u Hajduku, ali jedna stvar nije: Hajduk se sve to vrijeme vodio s vrlo malo razuma, a s jako puno temperamenta u jednom poluređenom kaosu. Dok je bilo rezultata, stvari su bile mirne. No, kao kakva slaba konstrukcija, sve se prilično ljuljalo i prijetilo rušenjem, ali uvijek je potres prestao i stvar se smirila. Međutim, pitanje je koliko konstrukcija može podnijeti.

Ne mogu se ne sjetiti nekoliko rima iz TBF-ove pjesme ST stanje uma:

Obožavam grad u kojem svi su face

i u kojem za par dana sve face budu štrace

di svi nose Oukli cvike i svak bi piva i svira

obožavan ovaj grad i svak je žrtva nekog đira

di vlada temperament

i malo je razuma

navuka sam se skroz na ST stanje uma…

Vertikalni prijevoz

dizalo.jpgVećina ljudi o prijevozu razmišlja kroz prizmu cestovnog, željezničkog, brodskog ili avionskog prometa. Ono što obilježava sva četiri nabrojana vida prijevoza jest “horizontalna” promjena položaja, odnosno promjena visine je relativno zanemariva u odnosu na razdaljinu između početne i krajnje točke.

No, jedan od najmasovnijih načina prijevoza ljudi i roba jest vertikalni, odnosno prijevoz pomoću dizala (liftova) i pokretnih stuba (eskalatora). Na dnevnoj se bazi tom vrstom prijevoza služi više od dvije milijarde ljudi u hotelima, trgovinama, zgradama, neboderima, aerodromima… Dizalo će podići skupinu od 20 ljudi za pola minute na visinu od 200 metara, a jedne pokretne stepenice sposobne su prevesti nekoliko tisuća ljudi u jednom satu - i tako 24/7. Tko god se vozio metroom, zna koliko su napučene stepenice koje vode u tunele podzemne željeznice.

Ljudskoj je percepciji horizontalni put od 300 metara prava sitnica, no uspeti se na stoti kat (što bi otprilike bilo 300 m) pravi je podvig. Velika većina dizala kojom se ljudi imaju priliku voziti nije brža od 2 m/s (što je nešto više od 7 km/h), no u neboderima voze dizala brzinom i od preko 10 m/s (gotovo 40 km/h) što su u horizontalnom prijevozu pomalo smiješne brzine. No, dizala često dižu i više od tone i pol i praktično ubrzavaju neprimjetno (zanemarujem ovdje dizala od 20+ godina - mislim više na ona koja se daju vidjeti po šoping-centrima i sl.). Ekstremna dizala imaju nosivost i od nekoliko desetaka tona, a velike poslovne zgrade imaju nekada i na desetke dizala s velikim monitorima na kojima je moguće pratiti plan vožnje i trenutni položaj dizala.

Dizala i pokretne stube jedni su od najsigurnijih prijevoznih sredstava uopće - stroge norme i propisi nalažu priličnu količinu sigurnosnih i inih zahtjeva koje je potrebno zadovoljiti kako bi transport bio što sigurniji i komforniji. Prosječno dizalo ima cijenu malo slabijeg automobila, dok dizala koja voze vani i imaju neuobičajene kabine znaju koštati koliko i najskuplji automobili. Bitno je napomenuti i kako najslabije opremljeno dizalo ima vrhunsku razinu sigurnosti.

Glavni “štos” kojeg dizala posjeduju jest protuuteg koji služi kao protuteža kabini i teretu. Masa protuutega uvijek je masa kabine i pola njene nosivosti, tako da pogon dizala treba svladati “samo” pola nosivosti kabine u najtežem slučaju. Primjerice, kada je kabina dopola ispunjena, motor je najmanje opterećen i zbog toga su pogoni dizala vrlo ekonomični i relativno malih snaga.

Ne treba niti spominjati kako su najnovija dizala upravljana računalima i čija se dijagnostika i programiranje provode kroz softver na, primjerice, laptopu ili PDA uređaju.

I jedna mala zanimljivost: Neutrino je prije par mjeseci pisao o Canary Wharfu, poslovnom neboderu u Londonu. U toj je zgradi četrdesetak dizala brzina do 5 m/s i 146 metara dizanja, proizvodnje tvrtke Schindler. Ta je dizala ugradila jedna tvrtka iz Hrvatske, koja je među najcjenjenijima u svijetu u toj branši.

Crtice iz nogometa (4)

Novih 10 crtica iz nogometa:

  • oba kluba iz Liverpoola, Everton i imenjak grada, osvajala su prvenstvo u prvoj sezoni nakon ulaska iz druge lige - Liverpool 1905. biva promoviran, a 1906. prvak, a kod Evertona su godine 1931. i 1932. (izvor)
  • vezano na prethodnu točku, FC Liverpool je 1904. završio u drugoj ligi i bio prvak dvije godine poslije, a ne treba ni spominjati kako je to isto napravio i Everton koji je 1930. završio u nižem razredu (izvor)
  • Glasgow Rangers je prvi klub na svijetu koji je osvojio 100 trofeja
  • Barcelona je jedini klub koji ima barem 2 titule u najvažnijim europskim kup-natjecanjima: Kupu/Ligi prvaka, Kupu UEFA i ugaslom Kupu kupova
  • PSV i Manchester United spojili su u jednoj godini po 3 (prvenstvo, kup, Liga tj. Kup prvaka), a Ajax čak 5 naslova (nabrojano + euro-superkup i interkontinentalni kup)
  • tata i sin Maldini, Cesare i Paolo, imaju skupa 5 nastupa na svjetskim prvenstvima, ali niti jednu titulu
  • Lothar Matthäus nikada nije osvojio Kup ili Ligu prvaka - praktično jedini bitni trofej koji nema jer je bio europski i svjetski prvak, igrač godine po FIFA-i i World Socceru te Zlatna lopta - najbliže je bio 1999., kada je u samom finišu utakmice Bayern-Man UTD zamijenjen kako bi mu prepuni Camp Nou mogao pljeskati (barem navijači Bayerna) jer se opraštao od kluba; Bayern je dominirao i vodio 1:0, no u opjevanom je finalu nakraju izgubio 2:1 jer su u zadnjih 2 minute Sheringham i Solskjaer potopili Bavarce; bilo je pomalo tužno vidjeti zbunjenog Matthäusa kako u čudu promatra što se dogodilo kad ga nije bilo
  • prvenstva Europe i svijeta jedna su od rijetkih natjecanja na kojima nema Velike Britanije, već nastupaju države koju ju čine
  • Clarence Seedorf osvojio je Ligu prvaka s 3 kluba: Ajaxom, Realom i Milanom
  • Atlético de Madrid jest jedini osvajač interkontinentalnog kupa koji nikada nije bio prvak Europe (interkontinentalni kup je natjecanje u kojem klupski prvak Europe igra protiv osvajača Copa Libertadores, južnoameričke inačice natjecanja)