Često se u tisku, na webu i na razim drugim mjestima može naići na pojam kartica teksta. Osobno, bio sam dugo u neznanju što je to točno (nije pretjerano pohvalno). Prije nekoliko godina odguglao sam pojam i naišao sam na definiciju kartice na stranicama jedne prevoditeljske agencije (link sam zagubio i ponovno traženje nije baš rezultiralo uspjehom). Zapamtio sam kako je jedna kartica teksta 1800 znakova sa prazninama.
Na stranicama Društva hrvatskih prevoditelja nalazi se sjajan tekst “Što je to AUTORSKA kartica?”, gdje je lijepo objašnjeno odakle se došlo do broja 1800:
U tipografskome smislu kartica teksta je šesnaesti dio autorskoga arka, a arak se sastoji od 30.000 grafičkih znakova bez obzira na bjeline između znakova i prazne prostore na početku i završetku retka, naslove svih vrsta, potpise ispod slika, bilješke, formule i sl. Dakle, jedna GRAFIČKA kartica trebala bi se sastojati od 1875 znakovnih mjesta, pri čemu se u praksi radi lakšega računanja uzima brojka od 1800 znakovnih mjesta.
Kod izračunavanja količine obavljenoga posla, dakle kod obračuna broja AUTORSKIH kartica, dolazilo je do nepodudarnosti (osobito kod tekstova s nestandardnim prijelomom) i problema s obračunom koji su uvijek završavali nagodbom koja nije nimalo oštećivala autora ili prevoditelja stručnoga teksta. Tako je u praksi na temelju “običajnoga prava” stvorena autorska (obračunska) kartica.
Pravi problemi javili su se s uvođenjem računala i računalnoga ispisa stranica, jer su neki (osobito mlađi) izdavači počeli na autorsku karticu kao obračunsku jedinicu, ne poštujući realnost, mehanički primjenjivati podjelu novoga kompjuterskoga zbroja slovnih mjesta i razmaka, ili čak bez njih, sa starom tipografskom veličinom od 1800 znakova. Na taj su način autori za istu količinu teksta kao nekada zakidani za 22% do 32% u obračunu.
Pojava računala i MS Office-a definitivno je unijela jedan određen kaos jer je odjednom raznorazno publiciranje postalo vrlo jednostavno (sa puno preskakanja u učenju), pa su tako kartice teksta postale stranice. Nadalje, autor teksta posebno se osvrće na problematiku prebrojavanja znakova u računalnom programu i sugerira tri metode brojanja znakova i određivanja veličine kartice teksta, prema pre-definiranoj kartici nastaloj na temeljima analize prevođenih tekstova, svakako zanimljivo za pročitati.
Tekst mi se svidio jer implicitno govori i o problemu ljudi koji posjeduju neko znanje i trebaju ga naplatiti; često se dobiva reakcija od strane kupca o skupoći i kako je netko drugi jeftiniji. Tada slijede argumenti koji čvrsto podupiru cijenu, no kupca to vrlo često ne zanima (nedavno sam bio na maloj edukaciji gdje je prezentiran podatak kako je na više od tri četvrtine prodaja cijena glavna stvar oko koje se pregovara i praktično jedini kriterij – zašto to baš nije dobro, imam namjeru opisati u zasebnom tekstu; ovaj tjedan sam na putu i posao malo pritišće, pa su blog aktivnosti malo smanjene).
Posljednji komentari