Arhiva po mjesecima (February, 2008)

Lobiranje za put u Švicarsku i Austriju

Do europskog prvenstva u nogometu koje će obilježiti sportsku 2008. (uz olimpijadu u Pekingu) preostalo je još 99 dana i pomalo će sve novine i sportski portali početi (ne)namjerno lobiranje za igrače koji bi se trebali naći među 23 izabrana na Bilićevom popisu.

Tako je kolumnist Jutarnjeg Tomislav Židak još prošle subote, na dan kad je Eduardu polomljena kost u nozi, objavio članak kako Bilić već zna 23 igrača koja će voditi na EURO. Da Silvina ozljeda, koja je kao lančana reakcija u nuklearnom reaktoru munjevito ispunila kompletan medijski prostor u nas, natjeravši Novu i HRT na slanje novinara u London te na desetke i stotine članaka na portalima i blogovima, otvorila je jedno mjesto u ekipi vatrenih.

Net.hr donosi priču o sjajnoj formi Olića i Petrića, koji imaju sjajan učinak u Bundesligi i koji se nameću kao logičan izbor za prvu jedanaestoricu, barem po trenutnoj formi.

Ono što je u svakom slučaju vrlo zanimljivo jest svojevrstan pritisak medija koji se stvara pred odlazak reprezentacije na veliko natjecanje. Prvi pritisak iskusio je Ćiro nevođenjem Nenada Pralije u Englesku 1996. Ponovno je istu stvar Ćiro osjetio i pred SP 1998., kada je kao pripremnu utakmicu reprezentacija igrala s igračima koji nisu figurirali za vatrene, a izabrali su ih novinari. Ako me sjećanje ne vara, vatreni su izgubili s 4:3, a čitav je Maksimir zlurado skandirao “reprezentaciji novinara” i zviždao vatrenima. U to je doba izašao i članak u Globusu gdje je Tomislav Ivić u 3-4 kartice teksta izbacio najnetočniju i najpogrešniju prognozu o ishodu SP u Francuskoj – praktično, članak je predstavljao njegov osobni obračun s Ćirom i unaprijed-pokapanje reprezentacije i njenih ambicija. Naravno, pokušao je lobirati kako bi se trebali voditi neki drugi igrači.

Slično su proživljavali i Jozić i Barić, koji su išli u inaćenje, pa su uigranu postavu počeli miješati kao špil karata. Cico Kranjčar je zbog jednog poraza protiv Brazila, konfuzne igre protiv Australije i nevođenja nekih igrača iz stanovite menadžerske agencije dobio cipelu, a prije SP-a bio je suočen s ogromnim lobiranjem u medijima, kojima nije popustio, ali na kraju mu se to nije nikako isplatilo.

Otvaranjem jednog mjesta u reprezentaciji upravo u najosjetljivijem dijelu, onom napadačkom, gdje je i najveća konkurencija, stvorilo se plodno tlo za svakojako lobiranje. Jer, tko će uskočiti? Tu su Kalinić, Mandžukić, Budan i Klasnić, a dvojica će sigurno otpasti, možda i više njih ako se npr. Bjelanović dramatično digne u formi ili se još netko ozlijedi (ne dogodilo se).

Tako će se kroz medijski prostor narednih 99 dana moći čitati svakojaki savjeti, analize, razmišljanja, najave, prognoze i slično, kojima niti jedan izbornik osim Ćire nije odolio – posljednja se tri puta uvijek dogodio pad na psihološkom planu. Naravno, nakon prvenstva uvijek je slijedilo barem dvostruko više pametnijih ljudi i barem pet puta više analiza nego prije natjecanja.

Nadam se kako se ovog puta neće dogoditi isto…

VN:F [1.8.4_1055]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)

Kućni wireless

 

Ovaj tekst pišem sebi za dušu kao svojevrsni vlastiti post scriptum bitke s jednim računalom, kabelskom vezom, modemom i routerom.

Još prije prilično mjeseci član obitelji zamolio me bih li mu mogao nekako posložiti “internet u kući” kako bi mogao imati bežični pristup s laptopom po cijeloj kući, a da mu stolno računalo bude spojeno žično. Taman sam imao ADSL wireless router viška (zbog toga što sam upravo bio prešao na kabelski pristup) i nakon sat-dva proučavanja (u teoriji sam znao kako to funkcionira – u praksi nisam imao pojma) uspio sam složiti malu kućnu mrežu i pristup na internet. Kasnije sam još podesio simultani pristup jer se pojavilo još jedno računalo i sve je funkcioniralo tip-top, a i ja sam nešto naučio (iako nikakve detalje – razumijem pojmove, ali čitavu pozadinu niti ne želim znati).

Kod kuće sam imao samo jedno računalo, pa mi nisu trebali router-i, već najobičniji kabelski modem (Scientific Atlanta EPC 2203, PDF) kojeg mi je dao ISP. No, kako sam nabavio iPod Touch i kako mi sve više treba i wireless pristup s jednog laptopa i ja sam poželio složiti si jedan kućni access point.

Ideja se zakoturala, malo sam pogledao što se nudi po lokalnim trgovinama i izbor je pao na NetGear 614 (cijena je nekih 350 kuna, ima wireless i četiri LAN ulaza; čak i dobro izgleda i može stajati okomito) – i jučer je isti kupljen. Dograbio sam upute koje su na CD-u (hvala svevišnjim moćnicima što više ne daju tonu knjižica – pohvalno iz više aspekata) i popratio ih korak po korak – i naizgled, sve je prošlo dobro. Podesio sam i zaštitu wireless mreže i još neke sitne postavke vezano za to.

Prvi test je otvaranje net.hr portala i login stranice ovog bloga – i eto razočaranja – net.hr radi bez greške, a login se ne učitava. Zatim nova iznenađenja – rade gotovo sve stranice na .hr domeni, ali praktično ne radi niti jedna izvan toga, osim google.com i pratećih (mail, reader, analytics). Nakon toga, slijedi:

  • metodom PIP (pokušaji-i-pogreške) biram razne opcije unutar samog router-a (Netgear Setup Wizard), ali ništa se ne mijenja
  • mijenjam kabele, ponavljam setup i opet ništa
  • molim router da proradi, čitam po stoti put uputstva koja se pojavljuju u setup-u router-a (svaka čast ljudima, odlično napravljeno, pomoć odmah dostupna i kratko i jasno pisana, samo što meni ne donosi napredak)
  • još tisuću i jedna sitnica koje ne daju rezultata – postavljam si pitanje “Zašto sebi ne mogu ništa napraviti bez izgubljenih 12, 13 sati?
  • odlazim spavati i ujutro pokušavam opet – sad više ne mogu ni instalaciju provući kako treba, hvata me rezignacija
  • odbacujem automatsku instalaciju i krećem sve napraviti sam: uspijevam spojiti router i počinjem podešavati postavke
  • nakon unosa svih osnovnih podataka, na kraju još treba srediti WAN Setup, u kojem se nalazi opcija MTU size in bytes – pomoć kaže kako je riječ o Maximum Transmit Unit, odnosno veličini koja je obično 1500, 1492 za PPPoE konekciju i 1450 za PPTP; isto tako sugerira da se ne ide ispod posljednjeg broja, osim ako apsolutno nisam siguran kako bi trebalo smanjiti taj broj
  • naravno, taj broj je bio glavni problem i njegovim podešavanjem na 1400 sve je proradilo kao da ništa nije bilo – nisam ga prije mijenjao jer je prošli način spajanja bio WAN, odnosno PPPoE i nisam smatrao kako bi isti broj trebalo mijenjati

Eto, nakon rezignacije i kojeg kilograma frustracija, sve radi. Ovaj je tekst napisan i iz razloga ako još netko kao ISP ima B.Net i koristi Scientfic Atlanta (npr. model 2203) modem, a pokušava spojiti NetGear router, odnosno ruter. Nisam previše sklon pisati ovo na forumu, jer su se već javljali ljudi sa sličnim problemom, ali uz (polu)odgovore dobili su i prilično pametovanja (odgovor Ja imam tu konfiguraciju i meni sve super radi uopće ne smatram odgovorom nego idiotarijom).

VN:F [1.8.4_1055]
Rating: 7.0/7 (1 vote cast)

Porezna prijava

I ove godine područni uredi Porezne uprave rade vikendom i produženo zbog predaje porezne prijave (osobno, ispunim obrazac u Excell formatu, isprintam i pošaljem i izbjegnem opću nervozu) i pomalo mi je simpatično kolika količina ljudi to odradi u zadnji čas…

VN:F [1.8.4_1055]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)

Fakulteti i diplome

Završiti faks ponajprije je stvar velikog strpljenja i volje, bez obzira što netko mislio o našem sustavu školovanja – koje možda nije najbolje, ali svakako nije ni najgore. Često se čuju rasprave i svađe kako je neki faks teži ili lakši, kako se s nekim fakultetom bolje zarađuje, s nekim lošije, s nekim ima puno mogućnosti u poslu, s nekima ima relativno malo.

Principijelno, smatram kako fakultet ne daje znanje s kojim je moguće dovijeka raditi, već daje jedan solidan temelj za usvajanje novih znanja, tj. stvara određen način razmišljanja. Upravo je to bitno za razlučivanje i kritično razmišljanje, jer nije sve što se čuje na faksu svetinja i neoboriva činjenica.

Često je na putu prema diplomi potrebna svo strpljenje svijeta: uz nezaobilazno učenje i predavanja, tu su i administracija, asistenti, profesori, profesorice, docenti, docentice, referade, oglasne ploče, rokovi, prijave ispita i more drugih sitnica koje je potrebno iskoordinirati kako bi vrijeme od upisa do datuma diplomiranja bilo optimalno iskorišteno.

Ključna stvar, po mom mišljenju, svakako je kava u pauzama (ovo shvatiti malo preneseno), jer se tako vrlo efikasno može uštedjeti vrijeme – dobiješ neku skriptu ili knjigu u ruke, objasni ti se neki kompleksni zadatak, čuješ nečija iskustva iz prve ruke (iako uvijek svačiju priču treba uzeti s rezervom), saznaš na što trebaš obratiti pozornost – uglavnom, velike neformalne konzultacije. Na kraju krajeva, ti kontakti i prijateljstva znaju prilično potrajati jer ipak su sve to ljudi koji su u istoj branši.

Ovim putem prenio bih i čestitke jednoj vrlo mi dragoj osobi koja je danas stavila točku na i na spomenuti put od upisa do diplome i sada mi preostaje držati joj fige da što brže počne kapitalizirati svoje znanje, u što nikako ne sumnjam!
VN:F [1.8.4_1055]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)