Do europskog prvenstva u nogometu koje će obilježiti sportsku 2008. (uz olimpijadu u Pekingu) preostalo je još 99 dana i pomalo će sve novine i sportski portali početi (ne)namjerno lobiranje za igrače koji bi se trebali naći među 23 izabrana na Bilićevom popisu.
Tako je kolumnist Jutarnjeg Tomislav Židak još prošle subote, na dan kad je Eduardu polomljena kost u nozi, objavio članak kako Bilić već zna 23 igrača koja će voditi na EURO. Da Silvina ozljeda, koja je kao lančana reakcija u nuklearnom reaktoru munjevito ispunila kompletan medijski prostor u nas, natjeravši Novu i HRT na slanje novinara u London te na desetke i stotine članaka na portalima i blogovima, otvorila je jedno mjesto u ekipi vatrenih.
Net.hr donosi priču o sjajnoj formi Olića i Petrića, koji imaju sjajan učinak u Bundesligi i koji se nameću kao logičan izbor za prvu jedanaestoricu, barem po trenutnoj formi.
Ono što je u svakom slučaju vrlo zanimljivo jest svojevrstan pritisak medija koji se stvara pred odlazak reprezentacije na veliko natjecanje. Prvi pritisak iskusio je Ćiro nevođenjem Nenada Pralije u Englesku 1996. Ponovno je istu stvar Ćiro osjetio i pred SP 1998., kada je kao pripremnu utakmicu reprezentacija igrala s igračima koji nisu figurirali za vatrene, a izabrali su ih novinari. Ako me sjećanje ne vara, vatreni su izgubili s 4:3, a čitav je Maksimir zlurado skandirao “reprezentaciji novinara” i zviždao vatrenima. U to je doba izašao i članak u Globusu gdje je Tomislav Ivić u 3-4 kartice teksta izbacio najnetočniju i najpogrešniju prognozu o ishodu SP u Francuskoj – praktično, članak je predstavljao njegov osobni obračun s Ćirom i unaprijed-pokapanje reprezentacije i njenih ambicija. Naravno, pokušao je lobirati kako bi se trebali voditi neki drugi igrači.
Slično su proživljavali i Jozić i Barić, koji su išli u inaćenje, pa su uigranu postavu počeli miješati kao špil karata. Cico Kranjčar je zbog jednog poraza protiv Brazila, konfuzne igre protiv Australije i nevođenja nekih igrača iz stanovite menadžerske agencije dobio cipelu, a prije SP-a bio je suočen s ogromnim lobiranjem u medijima, kojima nije popustio, ali na kraju mu se to nije nikako isplatilo.
Otvaranjem jednog mjesta u reprezentaciji upravo u najosjetljivijem dijelu, onom napadačkom, gdje je i najveća konkurencija, stvorilo se plodno tlo za svakojako lobiranje. Jer, tko će uskočiti? Tu su Kalinić, Mandžukić, Budan i Klasnić, a dvojica će sigurno otpasti, možda i više njih ako se npr. Bjelanović dramatično digne u formi ili se još netko ozlijedi (ne dogodilo se).
Tako će se kroz medijski prostor narednih 99 dana moći čitati svakojaki savjeti, analize, razmišljanja, najave, prognoze i slično, kojima niti jedan izbornik osim Ćire nije odolio – posljednja se tri puta uvijek dogodio pad na psihološkom planu. Naravno, nakon prvenstva uvijek je slijedilo barem dvostruko više pametnijih ljudi i barem pet puta više analiza nego prije natjecanja.
Nadam se kako se ovog puta neće dogoditi isto…
Posljednji komentari