Ovih se dana stvorila hajka na izbornika rukometne reprezentacije Linu Červara što je napao urednika sportskih novosti Zvonimira Bobana i novinara Pinjevića (nažalost, ne znam mu ime, ali jako me iznenadilo kad je u dnevniku izjavio da nije baš pratio događaje te večeri, jako znakovito za nekog tko piše o rukometu) – reagirao je HZSN (hrvatski zbor sportskih novinara) kako je izjava bila neprimjerena i rečena u prilici gdje se nitko iz SN nije mogao braniti. Slažem se kako Červar baš nije izabrao najbolji trenutak i kako je odmjerenije trebao reagirati, ali reakcija Zvone Bobana danas u SN mi je potpuno razočaravajuća: Zvone, kojeg jako cijenim kao sportaša, “nabraja” Červaru što ne priprema momčad za Francuze, što se više bavi iščitavanjem svakog slova u tisku i stavlja sebe ispred uspjeha reprezentacije i kako mu nikad nitko nije osporio sportske uspjehe. Pokušaj opravdavanja “svisoka” i priča kako je detaljna analiza pokazala kako su svi tekstovi izrazito afirmativni nije baš osobito uvjerljiva; tim više što je zasebna reakcija na čitav događaj rekla više od riječi – ako je sve u redu, zašto Zvone nije rekao kako SN stoji iza onoga što je napisano i točka, već je išao u praktično polemiziranje.

Ruku na srce, imam osjećaj kako naše novine i njihovi urednici jedva čekaju kontroverzu i nečije izjave i kritike na njihov račun, pa da se obruše na osobu prigovarača. Ono što mi uvijek upada u oči jest da novinari dižu euforiju i potpiruju raspoloženja nakon poraza kada slijede razočaranja. Osobno, nikada nisam čuo od igrača “bit ćemo prvaci” prije prvenstva.

Iz nekoliko razloga ne mogu čitati naše forume koji se bave sportom, a najveći je taj što je tamo toliko gadosti, vrijeđanja i primitivizma da me čudi kako se da onim malobrojnima koji imaju dva kotačića u glavi i koji pametno pišu trošiti energiju i održavati te forume da ne postanu potpuna žabokrečina. Jest, svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali jednostavno se ta sloboda previše koristi jer se vrijeđa svakog tko misli drukčije od većine, unatoč argumentima. Prava demokracija, nema što!

A propos mog prošlog teksta, danas u Jutarnjem listu, na 5. stranici, u info stupcu gotovo pa direktan dokaz tvrdnjama iz mog prošlog teksta, uz neke neizostavne forumaše. Prenešena je slijedeća tvrdnja:

Lino, ne valjaj klade. Tvoju taktiku već svi znaju i davno je pročitana. Jedino nas Ivano Balić drži da ne potonemo iako se u zadnjoj utakmici vidjelo da i on siluje loptu. Repka živi samo od Balića i od raspoloženosti naših vratara. Damac2

Vjerujem kako je ovaj komentar, koji je prenesen uz dva potpuno pozitivna (autora Niko13 i mangic) i gdje su ljudi sretni što u rukometu imamo uspjeha, u Jutarnjem dobio mjesto da se pokaže kako svi imaju pravo na svoje mišljenje, no da je velik problem taj što je danas to mišljenje dijametralno drukčije, posebice nakon utakmice s Francuzima. I bit će takvo do slijedećeg poraza, kad će se opet promijeniti. Jest, mišljenje se može promijeniti, no je li svako malo pokazatelj nekakvog stava ili čisto ukazuje na to da je netko popriličan oportunist – ostavljam svakome da prosudi sam. Nadam se kako prvi slijedeći poraz neće uslijediti baš sutra, negdje iza 17.30.

Naravno, ovaj je tekst moje mišljenje i neće se promijeniti do sutra, niti prekosutra, niti nakon prvog poraza.

Sretno našima u finalu!