Monthly Archive for January, 2008

Referendum o novom stadionu u Zagrebu, novi dio

Kako sam već pisao, Milan Bandić je tvrdio prije nekih mjesec i pol dana kako će 15. siječnja biti pametniji i odrediti datum referenduma o novom stadionu, odnosno dat će se građanima na izbor hoće li se obnavljati postojeći maksimirski stadion do kraja, pa što košta da košta ili će se graditi potpuno novi na Kajzerici (Lanište je otpalo jer Grad nema potrebnih 5 ha zemljišta i trebao bi ići u kupnju - zna se kako to obično tada biva). Vijest o najavi referenduma prenio je net.hr, a čulo se nešto i na Radiju 101.

Po svemu sudeći, Bandić upravo navija za novi stadion, a referendum mu je sjajna isprika - ovih dana su ga pritisnuli prilično zbog poskupljenja usluga ZG-holdinga, kojem je u posjet došla državna inspekcija koja treba provjeriti ima li zakonske osnove za poskupljenje, a jučer su ga građani počastili novim prosvjedom, nakon subote i doslovno vrlo glasnog prosvjeda zbog projekta preuređenja Cvjetnog trga kontroverznog  Tomislava Horvatinčića koji Bandiću već duže vrijeme predstavlja svojevrsni Damoklov mač.

Nakon nekoliko tjedana tišine, ponovno se oko zg-gradonačelnika diže prašina.

Inače, referendum je najavljen za svibanj

Helvetica

Ovih sam dana u sitnoj gužvi s poslom i s fušem, pa ne stignem pisati koliko bih želio, a tema zaista ima: od sportskih do svakodnevnih političko-gospodarsko-društvenih. Ono što mi zaokuplja pažnju ovih dana, uz posao, jest dokumentarni film Garya Hustwita o vrlo poznatoj i raširenoj tipografiji, odnsno tipu slova zvanom Helvetica (sjetite se toga kad vidite automobil marke Saab ili Toyota, motocikle Aprillia i Kawasaki, Parmalat, Tupperware…).

Dokumentarac je sjajan i preporučio bih gledanje svakome tko ima priliku. Kao mali hommage 50. obljetnici stvaranja Helvetice i ovaj komad teksta napisan je tom vrstom pisma. Film je već neko vrijeme u optjecaju, no ne znam koliko ga se imalo prilike vidjeti u nas.

Osobni osvrt na završetak EP u rukometu

Gusjenica rukometaša nakon pobjede nad Francuskom. (c) EHFIako nisam imao snage odgledati finale do kraja jer sam protiv Francuza pogubio previše živaca, moram reći kako danas još jednom imamo pravo osjećati se kao pobjednici - dati izjave kakve su dali Metličić, Balić, Dominiković i ostali zaista pokazuju da su naši zaista s razlogom među najboljim svjetskim reprezentacijama. Sam pogled na to da su Danska i Hrvatska ispred Nijemaca i Francuza, puno govori. Danskoj zaista svaka čast, jedini su nas (dva puta) pobijedili i zasluženo su na krovu Europe. Spoznaja kako u najboljih osam igrača prvenstva imamo dvojicu (Balić, Vori), jednako kao i prvaci i trećeplasirani, puno govori.

Balić je predvodio ovu ekipu, ali svaka od prve tri reprezentacije ima jednog igrača koji donosi prevagu: uzmite Hvidta Danskoj (124 obrane u 8 utakmica!!!) ili Nikolu Karabatića Francuzima (MVP prvenstva, dijeli mjesto najboljeg strijelca s 44 gola s Christiansenom iz Danske i našim Ivanom); to više neće biti iste momčadi i svaka od njih upravo zbog toga odskače od drugih i upravo zato su svi oni pobrali veliki pljesak na otvorenoj sceni.

Jest, svi bismo voljeli da smo prvaci, no i ovo je pobjeda i to velika. Ne treba se zavaravati, iako mi imamo sjajne igrače, imaju i ih i drugi. I vrlo je teško dugo biti u vrhu, ni Francuzi ni Nijemci ni Danci ne mogu garantirati da će sa apsolutno svakog natjecanja donijeti medalju. Praktično, na svim natjecanjima od 2003. naovamo (SP, EP, olimpijada) u prvih 5 uvijek su bili samo Francuska, Njemačka i Hrvatska - nema Rusije, današnjeg euro-prvaka Danske, straha-i-trepeta devedesetih Švedske, Španjolske

Jack Welch provlači tezu biti broj jedan ili dva u poslu kojim se baviš na globalnoj razini, jest onaj pravi uspjeh. Smatram kako smo mi vrlo blizu tome i da će konačna potvrda doći na SP 2009. u Hrvatskoj, iako mirne duše se može reći kako ova ekipa i bez toga zaslužuje posebno mjesto u povijesti rukometa - nema više dekadentnih igrača od 140 kg i spore, mrtve igre. Rukomet je postao atraktivan i brz, za razliku od košarke koju u nas brani još jedino Zadar - u posljednjih nekoliko mjeseci opće potonuće sporta među obručima u nas potvrdili su Cibona, reprezentacija, nesređeni odnosi u savezu i tako dalje… Rukometaši bi im mogli poslužiti kao primjer.

Bravo dečki, još jednom, iako na forumima i komentarima članaka po portalima ima čitav bataljun nezadovoljnika i dobra količina standardnih poziva na revoluciju i radikalne promjene…