Ovih dana mijenjam posao; odlazim s mjesta na kojem sam proboravio nekih petnaestak mjeseci i na kojem nakon početnog zadovoljstva i nisam bio baš najsretniji; posao je bio u državnoj ustanovi koja je u velikoj mjeri vrlo konzervativna sredina i u kojoj se non-stop žele provesti neke reforme, od kojih nažalost samo rijetke stvarno prođu. Kako imam određenu sreću što sam u struci koja je u posljednje vrijeme prilično tražena, a koja prije 7-8 godina je vrlo loše kotirala - posao je bio slabo plaćen, a postojala je i malena potreba za kadrom, pa je isti fakultet upisivao jako malen broj ljudi, a broj od nekoliko stotina diplomanata godišnje padao je dosta ispod broja 100.
Ponuđenih poslova nije nedostajalo, iako mi nije bio cilj prihvatiti prvo na što naiđem niti slati CV i zamolbu na sto različitih mjesta; napravio sam selekciju i na papir stavio ono što me najviše interesira u ovom trenutku, kao i profil radnog mjesta na kojem bih volio raditi.
Došao sam ukupno do 4 tvrtke; u dvije nije bio objavljen natječaj, ali nije bilo nikakvih problema da ostavim svoje papire i ostavim si mogućnost zaposlenja kad bude objavljen natječaj; jedno radno mjesto bilo je oglašeno na portalima za posao, a na jedan sam razgovor otišao po preporuci.
Tvrtka u koju sam otišao (prezentirati se) po preporuci na kraju se pokazala najkonkretnijom: unutar dvadesetak dana odradio sam dva razgovora, dobio sam pisanu ponudu i potpisao pismo namjere; prije njih odradio sam razgovor u tvrtki koja je oglasila slobodno radno mjesto, no pomalo su zakazali u konkretizaciji i javili su mi se sa čvrstom ponudom nakon više od mjesec dana od prvog i jedinog razgovora i kada sam praktično već odlučio prihvatiti prvospomenutu ponudu, a u većini je razmišljanja na kraju bila drugoplasirana i ta je ponuda ostala nerealizirana.
S novom me godinom očekuje i novo radno mjesto, po nekim svojim karakteristikama bitno drukčije od onoga na što sam dosad navikao. Promjene dobro dođu, a i vodim se frazom “Možda neće biti bolje, ali zasigurno će biti drukčije”.
Novih 10 crtica (ukupno dosad 20):
- NK Varteks nikada nije osvojio hrvatski kup, ali je igrao u četvrtfinalu Kupa pobjednika kupova (i ispao od Mallorce)
- Jose Mourinho je na početku svoje karijere radio kao prevoditelj i “interpretator” dvojici velikih trenerskih imena: Louisu van Gaalu i Bobbyu Robsonu
- Dražen Ladić ima preko 800 nastupa za Dinamo/Hašk Građanski/Croatiu/Dinamo (što ne sprečava taj klub da se prema njemu odnosi kao prema bedastom djetetu)
- Arsene Wenger uz inženjersku ima i magistarsku titulu i to iz područja ekonomije
- najveća pobjeda u međunarodnom nogometu jest ona Australije nad Američkom Samoom - 31:0, gdje je Archie Thompson zabio 13 golova
- samo su dva kluba iz bivšeg istočnog bloka osvajala Kup/Ligu prvaka - Crvena Zvezda i Steaua
- niti jedan klub nije obranio naslov u Kupu pobjednika kupova
- Machester United prvi je nogometni klub na svijetu koji je izdao svoje dionice
- za Athletic Bilbao igraju samo Baskijci, odnosno igrači rođeni u jednoj od 7 baskijskih provincija u Španjolskoj i Francuskoj
- Real Madrid je dugo vremena bio klub pod posebnim patronatom Francisca Franca, diktatora koji je bio prilično blizak Italiji i Njemačkoj tokom II. svj. rata
U ovom serijalu ispisivat ću po 10 više ili manje zanimljivih crtica vezanih iz nogomet, bez nekog jasnog reda, važnosti i slično. Neću ništa linkati, jer vjerujem kako je sve i više nego lako provjerljivo.
- AC Milan osnovali su Englezi i način na koji velika većina ljudi izgovara ime tog kluba sasvim je kriv (dakle, ne miiiilan već mil’n)
- Nottingham Forest bio je više puta prvak Europe no prvak Engleske (dva puta naprama jednom)
- FC Barcelonu osnovao je Švicarac, a boje su navodno odabrane prema bojama FC Basela
- Alfredo di Stefano igrao je za tri reprezentacije - Argentinu, Kolumbiju i Španjolsku
- SL Benfica najviše je puta gubila u finalima Lige/Lupa prvaka - čak 5 puta
- Gary Lineker nikada nije dobio žuti, a kamoli crveni karton u preko 500 službenih nastupa za klubove i reprezentaciju
- Paolo Maldini igrao je samo za AC Milan, a debitirao je u njem daleke 1985.
- dan nogometa u Mađarskoj obljetnica je njihove pobjede 6-3 nad Engleskom na Wembleyu 25.11.1953. (23.5.1954. iste su momčadi igrale u Budimpešti i Mađari su pobijedili 7-1)
- Lothar Matthäus igrao je na 5 svjetskih prvenstava (1982., 1986., 1990., 1994. i 1998.)
- crveni i žuti kartoni uvedeni su u nogomet na SP u Meksiku 1970.; prvi crveni karton na tom natjecanju pokazan je tek na 1974 u Njemačkoj