Monthly Archive for November, 2007

Zagrebačka priča (4) - Trg republike

U Zagrebu je trenutno kola priča kako bi trebalo posvetiti jedan trg republici i to ne onoj bivšoj, već Hrvatskoj, jer je Hrvatska službeno republika. Taj bi se trg trebao prostirati od Vukovarske ulice do Slavonske avenije, a bio bi omeđen dvjema dvama kolnicima koji čine ulicu Hrvatske bratske zajednice (po nekim pričama, trg je trebao sezati sve do Novog Zagreba i križanja na kojem su Avenue mall i buduća zgrada MSU).

trg_republike.jpg

Trenutno se na tom mjestu nalazi jedna izdužena zelena površina (označeno zelenom bojom, lijevo se nalazi NSK, odnosno NSB), a na vrhu iste (označeno crvenom bojom) je i spomenik posvećen slobodnim zidarima (izdužena piramida; predstavlja njihov simbol). Na mjestu označenom plavom bojom nekad se nalazila šikara koja je služila kao priručni parking, no otprije par mjeseci šikare više nema; tu je sada park (koji se zazelenio u rekordnom roku) i pješačke staze.

Prema članku iz Večernjeg lista, Pavle Kalinić želi ovaj trg pretvoriti u svojevrsno kulturno srce grada i usput izgraditi garažu ispod njeg:

Bilo bi glupo samo betonirati trg! Moja je ideja da se odmah ispod njega napravi podzemna garaža, a ne da se netko sjeti za dvadeset godina kopati rekao je Kalinić. Osim garaža, Kalinić bi na Trgu Republike rado vidio i nekakav spomenik komu ili čemu bi se spomenik tamo trebao podignuti, pročelnik još ne zna. Međutim, zna kakvu bi dvoranu želio sagraditi.

Garaža je potrebna, to svakako, no postoji već jedna sasvim blizu (označena je narančastom bojom) i to za 5 ili 6 razina i koja uglavnom nije baš preispunjena, jer se u okolnim ulicama nigdje ne naplaćuje parkiranje, a automobili su doslovce parkirani po pješačkim stazama i ulice koje baš i nisu najšire pretvaraju u se u jedva prohodne puteljke. Naplaćivanje u Novom Zagrebu uz izostavljanje naplate u Vrbiku gotovo je tragikomično (možda je blizina zgrade gradskog poglavarstva tomu ključ; ne vide problem pod nosom).

Primjerice, produžetak Miramarske jest jednosmjerna uličica (označena ljubičastom bojom) koja završava na Slavonskoj aveniji, točno ispred zgrade HRT-a i nevjerojatna je količina vozila koja se vozi u nedozvoljenom smjeru. Nije to jedini prekršaj, jer masa vozila na križanju Slavonske i Hrvatske bratske zajednice preko pješačke staze odlazi u Vrbik (put označen žutom bojom), iako postoji ulica koja vodi na parking koji je malo poslije križanja i s kojeg bi se moglo u Vrbik, no crne točke predstavljaju stupiće kojima je prolaz dalje spriječen.

Uz to, na mjesu tek nedavno uređenog parka trebala bi niknuti nova zgrada u koju bi se uselilo zagrebačko kazalište Komedija (trenutno na Kaptolu):

Dvorana bi se trebala graditi na mjestu sadašnjeg parka na uglu Vukovarske i Hrvatske bratske zajednice. Imala bi otprilike tri tisuće mjesta, ali tek treba napraviti projekte i riješiti neke imovinske probleme rekao je Kalinić oživljavajući staru ideju da se napravi dvorana čiji bi se kapacitet mogao mijenjati ovisno o događajima koji bi se u njoj zbivali. Razmišlja se da bi u njoj svoj novi dom imalo Gradsko kazalište Komedija koje trenutačno plaća najam franjevačkom redu za zgradu na Kaptolu.

Svakako pohvalno, no šteta bi bila na tom mjestu gdje je sada park i koji je potpuno osvježenje u Vukovarskoj ići graditi novu zgradu, kad još ima puno bitnijih problema koji nisu riješeni, a oni su prvenstveno prometni. Na ovoj lokaciji u Zagrebu prometna je gužva više od 12 sati; od ranog jutra sve do pred dnevnik na HRT-u.

Spominju se još neki muzeji i galerije i sve je to divno i krasno, no ići bezglavo u neke velike projekte bez rješavanja osnovnih problema nije baš smisleno, uz svu podršku kulturi u glavnom gradu.

Odluka o stadionu u Maksimiru

I portal net.hr i Večernji list donijeli su vijest kako će koncern Alpine dobiti priliku završiti najveći zagrebački stadion, i to za cijenu od 3 milijarde kuna. Očito je popravak starog i izgradnja privremenog stadiona na Kajzerici u većem interesu čelnih ljudi Zagreba. Krije li se neka veća igra iza čitavog slučaja?!?

“Zelena” lokomotiva

Na naslovnici portala net.hr osvanuo je članak o ekološki prihvatljivijoj lokomotivi koja je u fazi razvoja u General Electricu (tvrtka koju je Jack Welch prometnuo u jednu od 5 najjačih svjetskih kompanija i koju trenutno vodi Jeff Immelt, Welchov nasljednik).

Ova lokomotiva specifična je po tom što će energiju kočenja, umjesto mahom u toplinsku energiju, koristiti za punjenje akumulatora (koji nisu na bazi olova) iz čijeg će se potencijala moći izvući 2000 konjskih snaga (što je oko 1,47 MW (megavata)) iz 6 lokomotivinih elektromotora (više u službenom promo-materijalu). Kako je polazna lokomotiva dizel-električna, odnosno ima dizelski motor koji pogoni generator koji proizvodi struju za elektromotore, nije teško zaključiti kako bi se spomenutim baterijama znatno uštedjelo na gorivu i kako bi se smanjio štetan ispuh motora. Ova hibridna lokomotiva bazirana je na dizelskom motoru koji proizvodi 4400 konjskih snaga (odnosno 3,23 MW koji u nešto manjoj količini dolaze do elektromotora zbog gubitaka prijenosa).

Koliko je razumljivo iz promo-materijala, lokomotiva bi u slučaju punih akumulatora trebala imati 6400 konjskih snaga (odnosno 4,7 MW), koji bi se mogli iskoristiti za vuču kompozicije mase 1000 tona (što je vrlo ozbiljna kompozicija; to je 40ak kamion-cisterni s gorivom) brzinom od otprilike 150 km/h, što je izvrsna brzina za toliku masu. Sama hibridna lokomotiva nije prelagana i za svoju konfiguraciju od 6 pogonskih osovina - naime, masa joj je 207 tona, što daje opterećenje od 34,5 tona po osovini - u Europi, primjerice, dozvoljeno opterećenje po osovini od 22,5 tona (ne znam točan standard, ali to sam strogo zapamtio na faksu), što znači da je maksimalna masa četveroosovinske lokomotive 90 tona, a šestosovinske 135 tona - dakle, navedeni hibrid u Europi ne bi mogao prometovati na velikoj većini pruga. Šestosovinska lokomotiva omogućuje ugradnju veće snage, no ima lošije dinamičke karakteristike (kretanje kroz zavoj, vijuganje).

Lokomotiva je vrlo ozbiljan proizvod i u SAD je na valu jeftinog goriva posljednjih pedesetak godina nastala ogromna željeznička mreža po kojoj prometuju velikom većinom dizel-električne lokomotive. Zato je i razumljivo što vlada zainteresiranost za hibridna vozila, jer je nafta sve skuplja, a i eko-norme su sve strože. Zaustavljanje ovakve lokomotive koja vuče kompoziciju od 1000 tona sa brzine od 130 km/h proizvodi gotovo nestvarnu količinu topline stvorenu kočenjem.

Primjerice, energija (i to kinetička) koju kompozicija ima pri brzini od 130 km/h jest 786 487 235 J (džula) što je gotovo 220 MWh (megavatsati). Kočenjem se sva ta energija nepovratno izgubi (ukoliko motori ne rade u generatorskom režimu). Ukoliko je godišnja potrošnja po stanovniku nekih 3000 kWh (kilovatsati) godišnje (ovo je blisko za Hrvatsku, nije najtočnije, ali broj je zaista tu negdje), jedno zaustavljanje ove lokomotive rasipa energiju koju bi moglo iskoristiti 70 ljudi u godinu dana, što je gotovo 20 kućanstava. Ovi brojevi su čisto kako bi se stekao osjećaj koliko je bitno biti racionalan u željezničkom prometu.

Naravno, ovo nije prvi pokušaj iskorištavanja kočne energije, jer se i prije kroz generatorski režim rada elektromotora vraćala energija u mrežu, no to je ponešto problematično sa stajališta elektrotehnike (da ne idem u detalje u područje gdje nisam najpotkovaniji ;-) ).