U nogometu golmani ne zabijaju u svakoj utakmici, no nije rijetkost da čuvari mreže poentiraju u korist svojih klubova i reprezentacija. Tako je José Luis Chilavert zabio preko 50 golova u svojoj karijeri (Wikipedia kaže 62), a čak je u utakmici Velez Sarsfield - Ferro Carril Oeste postigao hat-trick, odnosno tri gola (o tome više u tekstu Što je to hat-trick) i zasad je jedini golman kojem je to uspjelo. Golove je mahom zabijao iz jedanaesteraca i slobodnih udaraca, a nastupao je i za reprezentaciju gdje je zabio 8 golova, što je i danas rekord u reprezentativnim nastupima.
Chilavert, kako god, nije rekorder po broju golova među golmanima - nadmašuje ga Rogério Ceni. Više o tome u dodatku ovog dijela sportskih zanimljivosti.
No, koliko god Chilavert bio poseban, a uz njega i Ceni, nadilazi ih priča jednog engleskog golmana koji nije bio niti blizu Premiership-a, a kamoli reprezentaciji. Njegovo je ime Jimmy Glass, a vjerojatno je potpuno nepoznat širem auditoriju, osim zagriženih pratitelja nogometa van Engleske i čitatelja knjige Stephena Fostera The book of lists: Football koju preporučam svakom tko voli sport i nogomet; more anegdota i činjenica u toj knjizi tjeraju na smijeh do suza).
Naime, Jimmy Glass došao je u sezoni 1998./99. na posudbu u Carlisle United iz Svindona. Ova dva kluba natjecala su se u Football League Two, što predstavlja četvrti i posljednji razred engleskog profesionalnog nogometa; ispod toga klubovi se smatraju non-league i praktično su amaterski, bez velikih zarada, sponzora, TV prava (više o engleskom sustavu liga). Posudba je bila krajnje neuobičajena, jer je došla tek krajem sezone i trajala je 3 tjedna, iz razloga što je Tony Caig, dotadašnji golman, prodan u Blackpool.
Carlisle je stajao loše te sezone i u posljednjoj utakmici trebao je pobjedu kako bi izbjegao ispadanje u amaterizam ili čak prekid postojanja kluba. U četvrtoj ili petoj minuti sudačke nadoknade, u utakmici protiv Plymouth Argylea, rezultat je bio 1-1. Tada je Glass krenuo prema suparničkom šesnaestercu, gdje je bio dosuđen korner za njegovu momčad. Nakon što je korner izveden, lopta se odbija na njegovu desnu nogu i Glass zabija za 2-1 i ostanak Carlislea u profesionalnom nogometu. Zanimljivo, godinu prije sa svojim tadašnjim klubom Bournemouthom igrao je finale kupa kojeg igraju momčadi FL One i FL Two, gdje je uspio postići autogol i njegova je momčad izgubila s 2-1. To je bio prvi autogol kojeg je golman zabio na Wembleyu uopće.
Danas je Carlisle United u FL One, a Jimmyu Glassu nije bio ponuđen puni ugovor, a nisu mu niti posudbu produžili. Glass je pokušao u još nekoliko klubova, no prestao je 2001. i zaposlio se. Ima i autobiografiju One Hit Wonder, a gol je uvršten u neke od lista i to najvažnijih golova ikada i najvećih sportskih trenutaka.
Za dodatne informacije - članak o Jimmyu Glassu na Wikipediji.
Nakon čitanja ovog tvog posta odmah mi je pao jedan gol Pantelića Mariću negdje s početka osamdesetih. Onako, ležerno, s gola na gol za pobjedu Radničkog protiv Veleža za (mislim) 1:0
Šteta što nema na YouTube ili negdje drugdje video-zapis tog trenutka ;-).
I da, bilo je za 1:0, to je bio jedini gol na utakmici. Zaista su golmani odgovorni za svakojaka čuda