Monthly Archive for September, 2007

Juicy Salif

1990juicy_salif.jpgLimunada i cijeđeni limun predstavljaju mi prilično zadovoljstvo, kombinirani sa smeđim šećerom (često koristim nerafinirani od smeđe trske koje je poput kombinacije meda i šećera: gusto, melasasto i gotovo crno). No, sve donedavno imao sam jedino plastično cjedilo koje se savijalo pod imalo jačom silom prilikom cijeđenja i nije baš bilo najsretnije rješenje. Svojevrstan “spas” došao je u vidu prijateljičina rođendanskog poklona - to je bio Juicy Salif dizajnera Phillipea Starcka.

Kvalitetan pribor oduvijek mi je bio bitan, bilo da je to nož, daska za rezanje, žlica, vilica i za to mi nije žao izdvojiti nešto više novca; ipak to koristim za hranu i štedjeti na tome mi baš i nije prioritet. Naravno, nikako mi nije bitan potpis nekog predmeta već njegova funkcionalnost, korisnost i lakoća održavanja. Zasigurno neću zaobići predmet koji mi odgovara po tim karakteristikama i smatram kako mi je potreban, a ima potpis. Naravno, ukoliko mi je dostupan cijenom. Cjedilo je napravljeno od lijevanog aluminija (što u potpunosti isključuje koroziju) te je matirano.

Juicy Salif odlično obavlja posao; lako se čisti i dobro izgleda gdjegod da ga se postavi (čaki u dnevni boravak). Jest, nije baš jeftin i zasigurno ima ljudi koji se zgražaju nad njegovom cijenom. No, meni je uvijek bio predmet želja, kao što mi je i vrhunski nož za kruh, koji obavezno mora biti nazubljen i oštar i pomoću kojeg je priprema bilo kakvog sendviča sasvim druga priča.

Spomenuto se cjedilo može nabaviti u Zagrebu, u Tkalčićevoj ulici u trgovini Modus.

Sport i njegove zanimljivosti - uvod

U sportu se događaju svakakvi obrati, čuda, padanja, podizanja, nevjerojatni preokreti. Suze, smijeh, beskrajno veselje, beskrajna tuga, euforija i razočaranja viđaju se napretek. Zaista, otkada je sporta, igara i natjecanja, događaju se triler-završnice, golovi i koševi u posljednjim sekundama, pobjede sa stotinkom ili tisućinkom prednosti - o mnogima bi se mogli snimiti filmovi, mnogi su ušli u narodnu priču i predaju, mnogi dramatični trenuci krase najave i špice sportskih emisija na raznim televizijama.

Bezbrojne su i priče o tragikomičnim događajima - nespretnosti, posrtanja, autogolovi, izgubljeni dvoboji koje je gotovo nemoguće bilo izgubiti, ironični događaji koji ispričani bivaju jednako smiješni i tužni.

Sport se često smatra besmislenim - no, ta aktivnost nikako nije besmislena jer svaki je sport u stvari igra, a igra jest jedan od ključnih čovjekovih oblika ponašanja - još je jasnije parafrazira li se Johana Huizingu koji smatra kako je igra nužna u stvaranju kulture kod čovjeka, iako nije i dovoljna; citat: Neka moje učenje bude igranje, a igranje učenje. Ne treba zaboraviti kako sport često nadilazi svoj materijalni karakter.

Huizinga u svom djelu Homo Ludens kaže:

Igra dobrovoljna radnja ili djelatnost, koja se odvija unutar nekih utvrđenih remenskih ili prostornih granica, prema dobrovoljno prihvaćenim, ali i beziznimno obaveznim pravilima, kojoj je cilj u njoj samoj, a prati je osjećaj napetosti i radosti te svijest da je ona ‘nešto drugo’ nego ‘obični život’.

Nakon obaveznog predgovora, kao prva priča idealno će poslužiti netom završeno finale europskog prvenstva u košarci. Dvije minute prije kraja Španjolska ima 59-54, a Pau Gasol imao je dodatno bacanje nakon koša postignutog pod prekršajem, koji je bio i posljednji španjolski na toj utakmici. Dvije sekunde prije kraja jedan rođeni Amerikanac Jon Robert Holden donosi Rusiji prvi europski reprezentativni naslov u povijesti. Još kada se spomene kako je izbornik Rusije David Blatt, američki Židov - mora se u sjećanje dozvati 20. stoljeće, hladni rat i nezaobilazno suparništvo SAD-a i SSSR-a. Vjerujem samo spominjanje eventualne mogućnosti kako će jednog dana Amerikanci igrati za reprezentaciju Rusije donijela ozbiljne posljedice - barem višegodišnji boravak u Sibiru, odnosno američkom ekvivalentu Sibira. Zaista, sport piše svakojake priče…

Nevezano za košarku, pada mi napamet priča o dva superveleslaloma odvoženih na stazama u Hafjellu/Kvitfjellu (Norveška) 3.3. i 4.3. 2006. Naime, prvi je superveleslalom imao tri pobjednice (Michaela Dorfmeister, Lindsey C. Kildow, Nadia Styger - sve tri sa identičnim vremenom u stotinku, a slijedeća u poretku Kelly Vanderbeek zaostala je - čitavu jednu stotinku), dok je drugi superveleslalom imao dvije pobjednice - spomenutu M. Dorfmeister i našu Janicu Kostelić. Koliko je malo vremena jedna stotinka i što ona može odnijeti - suvišno je razgovarati…