Kroz komentare sam uočio nesvrstanog (dobar blog, über-poznavatelja košarke i nogometa - i tko zna čega još), a preko njegovog bloga naletio sam i na 90 minuta: nogometne priče, još jednog fanatika za (nekad-tako-zvanom) bubamarom.
Monthly Archive for September, 2007
Danas je utakmica Dinama i Ajaxa, a kako sam i u prošla dva dana “pogodio” dan kada je neka utakmica u izravnom prijenosu na TV-u (na što mi je ukazao Borja u komentarima), niti ovaj puta neću ostati dužan. Kako niti ova utakmica nije lišena atributa povijesna, ključna, odlučujuća (čak nije samo Dinamo u pitanju; Ajax se može poslužiti barem s ova dva posljednja pridjeva) - poneka zanimljivost iz povijesti Lige, odnosno Kupa prvaka (ipak je to, a ne Liga UEFA, Dinamova težnja i san posljednjih godina i nešto čemu se Mamić nada još otkada je svrgnuo Zlatka Canjugu - povijest će reći da je pod potonjim klub (tadašnja Croatia), dva puta igrao u LP i da je u to doba Hrvatska bila treća na svijetu, te da je tada iz tih momčadi klub, a ne reprezentacija, prodao dva igrača u Premier League i jednog u Serie A).
To je natjecanje oduvijek imalo zapadnjački štih, tj. u velikoj većini slučajeva titulu su odnosili klubovi iz zapadne nam Europe. Jedini klubovi iz (bivšeg) istočnog bloka, odnosno Europe koji su odnosili titulu su Crvena Zvezda u sezoni 1990./1991. i Steaua Bukurešt u sezoni 1985./1986. Uz navedene, još su (uvjetno rečeno) dva kluba s europskog istoka bila nadomak osvajanju titule - Panathanaikos (iako Grčka nije istočni blok, ipak je istok Europe, čisto da budem do kraja dosljedan) davne 1970./1971. i Partizan još tamo 1965./1966. U današnjim bi razmjerima uspjeh, primjerice Šahtara ili Slavije bio dočekan kao senzacija, uz svo poštovanje prema tim klubovima.
No, od svih je osvajača najzanimljiviji jedan engleski klub, i to Nottingham Forest (čisto slučajno je ovaj klub spomenut i u trećem nastavku ovih zanimljivosti). Naime, taj je klub uzeo titulu najboljeg u Europi dva puta u nizu, identičnim rezultatom 1:0, u sezonama 1978./1979. i 1979./1980. Zanimljivost leži u tome kako je taj klub jedini koji je osvojio više puta naslov prvaka Europe nego domaći naslov, kojeg je uzeo samo 1978.!
Od klubova koji su više puta nastupali u finalu, jedino Stade de Reims nikada nije uzeo titulu. U toj je kategoriji bila i Barcelona, kojoj je trebalo čak 5 finala da bi uzela dvije titule, od čega su obje došle nakon 1990.
Poražene momčadi u finalu češće su zabijale po tri gola(4 puta), nego po dva (dva puta, posljednji put daleke sezone 1961./1962. kada je Benfica pobijedila Barcelonu 3:2). Dakle, u finalu se treba kladiti kako će neka momčad zasigurno zabiti manje od dva gola…
Sport je često pun ne baš previše časnih situacija, bilo na terenu ili van njega. Stoga, dogovor Leicestera i Nottingham Foresta, momčadi koje su igrale utakmicu engleskog Liga-kupa zaista predstavlja jednu fantastičnu gestu. Naime, tokom prve utakmice igrač Leicestera Clive Clarke doživio je srčani udar u svlačionici i utakmica je prekinuta pri vodstvu Notinghama 1:0. U ponovljenoj utakmici kreće se od rezultata 1:0, no uprave obaju klubova dogovorile su se da će se dopustiti da Notingham odmah na početku zabije gol, jer bi tako bilo najpoštenije. Dogovoreno - sprovedeno, Forestov golman je odmah na početku krenuo s centra i slobodno protrčao do gola gdje je i slobodno spremio loptu u isti. Clive Clarke je koliko-toliko dobro, zadržan je na liječenju.
Ovom prilikom sjetih se kako je i Davor Šuker 2001. dobio trofej Fair play, za gestu prilikom kvalifikacijske utakmice sa San Marinom. Naime, Šuker je bio u situaciji “1 na 1″, no u jednom trenutku braniča koji je pratio Šukera uhvatio je grč. Šuker otišao prema aut-liniji i izbacio loptu u korner. Iako je Hrvatska vodila sa 3:0 i iako San Marino nije dostojan protivnik, Šukerova gesta je bila izrazito sportska i u duhu igre.Fair play nešto je što i previše sportaša zaboravlja. Doping, udaranja, svađanja sa sucima, drugim igračima… A kazne za takvo ponašanje su male i rijetke. Čast iznimkama!