Archive: September, 2007

Najveći svjetski stadioni – Salt Lake, Rungrado May Day

Za uvod digresija – prethodni tekst na ovu temu privukao je u posljednjih mjesec dana najviše posjetitelja – i prilično sam iznenađen kako barem nekoliko puta dnevno dolazi upit o najvećim stadionima svijeta s neke od tražilica. Stoga, odlučih i ovu temu raširiti u nekoliko dijelova, odnosno tekstova, pisanjem o pojedinim nogometnim stadionima. Kako je i prije naglašeno, tema će biti oni stadioni na kojima se održavaju nogometne utakmice, a često služe i pri održavanju atletskih natjecanja. Ostala sportska borilišta nisu uzimana u obzir, iz razloga što nisu unificirana (razne utrke, primjerice).

Prvi na redu su Salt Lake Stadium i Rungrado May Day Stadium. Naime, ta dva stadiona su dva ponajveća kapacitetom u svijetu, a da su izgrađena oko nogometnog igrališta. Oba imaju atletsku stazu, a velićina travnatog dijela jest 105 sa 70 metara. Prvi se nalazi u Calcutti, Indija, dok je potonji u Pyongyangu, Sjeverna Koreja.

salt_lake.jpgSalt Lake je izgrađen 1984. godin, te ima sve potrebno za ugošćivanje nogometnog susreta na razini FIFA-inih i UEFA-inih natjecanja (pomoćne terene, dvorane, VIP lože, liftove, smještajne kapacitete). Cjelokupni su projekt provele tvrtke iz same Calcutte (odnosno, Kolkatte). Kapacitet mu je 120 000 ljudi, mahom sjedećih – u kakvom je danas stanju, nisam uspio pronaći, no bi li prošao rigorozne sigurnosne standarde u Europi – nije 100% sigurno.

Službeni je naziv stadiona Yuva Bharati Krirangan, Stadium of the Indian Youth. Služi za domaćinske utakmice indijske reprezentacije (uz dužno poštovanje, tek četvrta ili peta liga svjetskog nogometa), te kao stadion dvaju klubova, East Bengal i Mohun Bagan, čije susrete prati užarena atmosfera. 1985. je ugošćen i turnir uoči svjetskog nogometnog prvenstva u Meksiku. Više pojedinosti: Wikipedia, službena stranica

rungrado_may_day.jpgRungrado May Day svoje ime zahvaljuje otoku Rungra na rijeci Taedong u Pyongyangu. Sagrađen je i otvoren na 1. svibnja 1989. i najviše služi proslavljanju istoimenog praznika i masovnim sletovima gdje često bude više vježbača no što bude publike. Sve se priređuje u čast Kim Jong-ila i Kim Il-Sunga, dragog vođe i velikog vođe Sjeverne Koreje. Služi i sjevernokorejskoj nogometnoj reprezentaciji, no i ta je ekipa daleko od bilo kojeg ozbiljnijeg natjecanja.

Za zemlju u kojoj je većina stanovnika pothranjena, stadion strši kao “slon u staklani”. Više podataka na Wikipediji.

Ova dva stadiona predvode top-listu najvećih po kapacitetu, no gotovo da nikada nisu ugostili ozbiljniju nogometnu utakmicu ili atletsko natjecanje. Statistički, to jesu najveći nogometni stadioni, no u sportskom smislu su prilično udaljeni od europskih i južnoameričkih borilišta.

VN:F [1.9.1_1087]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)

Zagrebačka priča (2) – dan mobilnosti

Dan bez automobila u centru grada Zagreba praksa je već više od nekoliko godina, jedino što se mijenja (ako se dobro sjećam) jest sam dan u tjednu koji se izabere – subota ili nedjelja. Ovaj dan nije naša izmišljotina, već se provodi u cijeloj Europi, a i u priličnom broju gradova u svijetu.

U jučerašnjem je Dnevniku, a i u ostalim medijima, provlačena je poznata priča kako treba koristiti javni prijevoz (o javnom prijevozu i ostalim alternativama sam već pisao u Zagrebačkoj priči) i bicikl, kako se biciklom može u centar grada, na posao, u kupovinu i slično. No, može li se u centru Zagreba ostaviti bicikl pred nekom od većih trgovina, turističkim uredom, kafićem? Odgovor je i više no očekivan i glasi ne može!

Naime, u centru grada, u njegovoj pješačkoj zoni ne postoji niti jedan veći parking za bicikl osim eventualno nekog jadnog komada čelika koji možete odnijeti skupa s biciklom i lancem kojim je on svezan za taj isti komad. Želite li svratiti u Turistički ured, Namu, Algoritam, Hotel Dubrovnik, čitav niz kafića i trgovina – pomirite se s tim da bicikl jednostavno nemate gdje ostaviti. Čak se i pred trgovinom koja prodaje bicikle i sportsku opremu ne može parkirati bicikl (naravno, nije kriv grad Zagreb, ali očiti je apsurd kojim ta trgovina ne odudara od ostatka centra).

Dakle, kupili ste bicikl koji nije kineski ili nečiji drugi poluproizvod za 300 kuna iz megaskladišta sa gradskih periferija i želite se s njim ponekad popeti i na Sljeme i otići u grad, a cijena mu ipak ima 4 znamenke, od kojih je prva veća od 2? Zaboravite na to da se bicikl može ostaviti negdje u centru na za to predviđeno mjesto, jer takvo što ne postoji.

Toliko o mobilnosti s biciklom. Srećom, ja na svom radnom mjestu imam parking, no nesreća je u tom što se u dijelu grada gdje radim krade najviše bicikala, no to je tema za neki drugi tekst.

VN:F [1.9.1_1087]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)

Adrenalinski park

Net.hr donosi priču o adrenalinskom parku podno Žumberka – lokacija koju bih svakako volio posjetiti i iskusiti što sve imaju u ponudi. Roping se čini nadasve zanimljivim i iako mi visina izaziva vrtoglavicu, vjerujem da se isplati probati

VN:F [1.9.1_1087]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)

Novosti u RSS čitaču

Kroz komentare sam uočio nesvrstanog (dobar blog, über-poznavatelja košarke i nogometa – i tko zna čega još), a preko njegovog bloga naletio sam i na 90 minuta: nogometne priče, još jednog fanatika za (nekad-tako-zvanom) bubamarom.

VN:F [1.9.1_1087]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)

Sport i njegove zanimljivosti, IV. dio

Danas je utakmica Dinama i Ajaxa, a kako sam i u prošla dva dana “pogodio” dan kada je neka utakmica u izravnom prijenosu na TV-u (na što mi je ukazao Borja u komentarima), niti ovaj puta neću ostati dužan. Kako niti ova utakmica nije lišena atributa povijesna, ključna, odlučujuća (čak nije samo Dinamo u pitanju; Ajax se može poslužiti barem s ova dva posljednja pridjeva) – poneka zanimljivost iz povijesti Lige, odnosno Kupa prvaka (ipak je to, a ne Liga UEFA, Dinamova težnja i san posljednjih godina i nešto čemu se Mamić nada još otkada je svrgnuo Zlatka Canjugu – povijest će reći da je pod potonjim klub (tadašnja Croatia), dva puta igrao u LP i da je u to doba Hrvatska bila treća na svijetu, te da je tada iz tih momčadi klub, a ne reprezentacija, prodao dva igrača u Premier League i jednog u Serie A).

To je natjecanje oduvijek imalo zapadnjački štih, tj. u velikoj većini slučajeva titulu su odnosili klubovi iz zapadne nam Europe. Jedini klubovi iz (bivšeg) istočnog bloka, odnosno Europe koji su odnosili titulu su Crvena Zvezda u sezoni 1990./1991. i Steaua Bukurešt u sezoni 1985./1986. Uz navedene, još su (uvjetno rečeno) dva kluba s europskog istoka bila nadomak osvajanju titule – Panathanaikos (iako Grčka nije istočni blok, ipak je istok Europe, čisto da budem do kraja dosljedan) davne 1970./1971. i Partizan još tamo 1965./1966. U današnjim bi razmjerima uspjeh, primjerice Šahtara ili Slavije bio dočekan kao senzacija, uz svo poštovanje prema tim klubovima.

No, od svih je osvajača najzanimljiviji jedan engleski klub, i to Nottingham Forest (čisto slučajno je ovaj klub spomenut i u trećem nastavku ovih zanimljivosti). Naime, taj je klub uzeo titulu najboljeg u Europi dva puta u nizu, identičnim rezultatom 1:0, u sezonama 1978./1979. i 1979./1980. Zanimljivost leži u tome kako je taj klub jedini koji je osvojio više puta naslov prvaka Europe nego domaći naslov, kojeg je uzeo samo 1978.!

Od klubova koji su više puta nastupali u finalu, jedino Stade de Reims nikada nije uzeo titulu. U toj je kategoriji bila i Barcelona, kojoj je trebalo čak 5 finala da bi uzela dvije titule, od čega su obje došle nakon 1990.

Poražene momčadi u finalu češće su zabijale po tri gola(4 puta), nego po dva (dva puta, posljednji put daleke sezone 1961./1962. kada je Benfica pobijedila Barcelonu 3:2). Dakle, u finalu se treba kladiti kako će neka momčad zasigurno zabiti manje od dva gola…

VN:F [1.9.1_1087]
Rating: 0.0/7 (0 votes cast)