Monthly Archive for August, 2007

Još jedna priča o mostarinama i cestarinama

Večernji list prenio je na svom portalu izjavu Zlatka Komadine, kako se na autocesti Rijeka-Zagreb cestarina naplaćuje, a cesta još nije gotova:

Autocesta Rijeka - Zagreb jedina je u svijetu za koju građani plaćaju punu cestarinu prije nego je gotova u punom profilu - tvrdi primorsko-goranski župan Zlatko Komadina.

Istina, no meni je nadasve interesantno da se u išlo u gradnju autoceste za Split (o čemu sam već pisao), dok je cesta za Rijeku stajala podosta dugo od 2000. i da cijena autoceste Zagreb-Rijeka (po kilometru) bila osnova za podizanje cijena na ostalim (mahom novoizgrađenim) autocestama, pa mi ovo djeluje kao prilično kasna reakcija i “idealna” za predizborno vrijeme, kako bi se malo skrenula pozornost na sebe i jeftino prikupljalo bodove. Konkretno, smatram da je svakako jako nepovoljno plaćati punu cijenu autoceste na cesti koja to nije (kao što smatram nepovoljnim da se na istoj takvoj cesti u Istri ne plaća nikakva cestarina), no takva je situacija već godinama. Vremena za korigiranje cijena je bilo, no smatram da bi snižavanje cijena i ponovno vraćanje u vremenu od jedne godine (ako je za vjerovati da će puni profil biti gotov do 2008.) bilo pomalo ishitreno i neozbiljno. Da je završetak gradnje predviđen za 5 godina, tu bi se incijativu svakako trebalo podržati.

Dotaknuo se i Krčkog mosta jer je to jedini most u Hrvatskoj za koji se plaća mostarina, a sav prihod ide Hrvatskim cestama. Nigdje na svijetu ne plaća se mostarina ako ne postoji alternativna cesta, tvrdi Komadina.

I ovdje je u pitanju čista demagogija. Kako na Krku ljetujem čitav život i nebrojeno sam puta prešao preko tog mosta - cestarina se oduvijek naplaćivala, a u posljednjih se nekoliko godina naplaćuje u samo jednom smjeru i to prilikom ulaska na Krk. Bilo je govora i o tome da će mostarina biti ukinuta nakon što se pokriju troškovi izgradnje, no to su propustile učiniti sve dosadašnje vlade, a ne vjerujem da će se ijedna buduća dotaknuti ukidanja mostarine u dogledno vrijeme.

Uostalom, postoje i najave da će HAC prodati Krčki most i dionicu A7 zbog minusa u poslovanju koje je sve nego malo (1.5 milijardi kuna). S te strane, jasno je da HAC naplaćuje nešto što je u njihovom posjedu (koliko znam, ostali mostovi nisu u njihovom vlasništvu), ukoliko to mora održavati.

Krčki most je specifičan po tomu što kroz njega prolazi naftovod koji predstavlja prlično veće opterećenje nego redoviti promet preko njega. Naplatom mostarine pokrivaju se vrlo visoki troškovi održavanja tog mosta (još prije nekoliko godina u medijima je kružila informacija da je potrebno oko 100 milijuna USD za temeljitu obnovu, a ne samo nužnu sanaciju - nažalost, nemam link, pa je ovo pomalo rekla-kazala). Prošle godine posuđeno je 15.7 milijuna USD za obnovu.

Most baš i nije u najsjajnijem stanju obzirom da je betonski, koji se nalazi na moru i da je prilično nagrižen solju koja je prošla sve do čelične konstrukcije zatvorene betonom. Kako se prilikom izgradnje nije uvažio prijedlog da se most zaštiti od agresivnih utjecaja, most ubrzano stari i tek se u posljednjim godinama nešto više ulaže u obnovu.

Postoji ideja o alternativnom pravcu, odnosno o novom mostu koji će vezati Krk i kopno, no nije se otišlo dalje od te razine.

JANAF planira izdvajanje naftovoda iz mosta i gradnju novog podmorskog pravca prema kopnu.

2002. pao je prijedlog zakona u Saboru da i fizičke i pravne osobe s Krka isto tako moraju plaćati mostarinu, jer tako se favoriziraju tvrtke s otoka Krka u odnosu na one s kopna. Taj su prijedlog zajedno s oporbom tada srušile i stranke (HSS, HNS, HSLS) koje su bile u koaliciji s onom kojoj pripada i Zlatko Komadina (SDP), a ta je stranka i predložila taj zakon.

Krčki most, prije 1990. znan kao Titov most, bio 17 godina svjetski rekorder s najvećim rasponom luka u svojoj kategoriji.

Dakle, ovakve su teme uvijek zgodne u ljetno ili predizborno vrijeme. Ovo nije tekst koji bi upućivao na neko favoriziranje političkih opcija, već samo upućuje na jeftinu demagogiju kojom se služe političari u nas. Zlatka Komadinu gledao sam u Kontraplanu Dubravka Merlića kada se govorilo o LPG terminalu na Kvarneru; čovjek je znao o čemu priča i dobro se pripremio za emisiju. Dojma sam da mu ovakav istup u medijima ne treba, jer samo potiče neargumentirane rasprave.

Jesu li igre posve beskorisne?

U nekoj općoj anketi s tim pitanjem, primjerice u Hrvatskoj, smatram da bi rezultati pretežito bili potvrdni - da, igre su beskorisne, bolje da djeca tjeraju loptu i igraju se lovice i tomu slično.

Na ovaj tekst potaknuo me članak objavljen u časopisu Time - World of Warcraft: A Pandemic Lab? Ukratko, kako je navedena igra vrlo popularna i u sebi sadrži čitav jedan virtualni svijet s milijunima “stanovnika” (igrača). U tu svrhu još 2005. administratori su naprednijim igračima kao izazov nešto što je imalo oblik “virtualne bolesti”. Bolest se raširila i poharala igračku populaciju.

Citat dijela članka:

Who says video games are a waste of time? World of Warcraft — a virtual online world where millions of players quest for power, wealth and magical items — has got public-health experts considering new ways to track the spread of disease.

That’s the message behind a new paper appearing this month in the journal Lancet Infectious Diseases, and also behind a separate, similar paper published in Epidemiology earlier this year. Both papers document the path of an unexpectedly virulent virtual disease called “Corrupted Blood,” which swept through World of Warcraft’s online characters starting in September 2005. (The game’s administrators introduced the disease as a challenge for some high-level players; they didn’t expect it to break out of the caves and into the virtual world’s cities and towns.) The disease then ravaged the player population — despite administrators’ efforts to quarantine the infected — and gave World of Warcraft its first virtual-world pandemic.

U praksi postoje neki modeli kojima se može predvidjeti širenje bolesti, no koji gotovo pa da i nemaju praktičnu potvrdu. Ovako se barem dijelom neki naoko kaotični događaji mogu svesti pod neki od modela. Jest, ovo nije idealan laboratorij za potvrđivanje teorija, no jedan je od dobrih pokazatelja kojim putem treba ići. Možda i Second Life dobije neku svoju “bolest”.

Znam da velik dio onoga što sam naučio o računalima i funkcioniranju istih moram zahvaliti upravo igrama - od uređivanja autoexec.bat datoteka do današnjih instalacija softvera, hardvera i mnogočega drugoga - upravo su me računalne igre na neki način natjerale na to i danas ipak nemam blago teleći pogled kada se priča računalima i IT-u.

Naravno, bilo je besanih noći u lupanju po tipkovnici (Doom) ili mišu (Championship Manager), zbog čega mi danas nije niti najmanje žao. I dan-danas mi je zadovoljstvo s nećakinjom mi odigrati nešto na Playstationu, no ni u kom slučaju mi nije umni domet odraditi 8 sati nekog nezahtjevnog posla da bih zaradio neke novce za kupovanje računala, konzola, igara i kontrolera koje će me preokupljati ostatak dana…

RSS

RSS postova i komentara od danas kompletno ide preko feedburnera. Pretplata na kanale i dalje je moguća je preko linkova u headeru ili automatski u Google reader ili My Yahoo.